III Kž-4/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kž 4/07-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Dragana Poljaka i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. D., zbog kaznenog djela iz čl. 174. st. 3. KZ, odlučujući o žalbi opt. G. D. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 29. ožujka 2007., br. Kž-109/07, u sjednici održanoj dana 15. svibnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića i branitelja F. O., odvjetnika iz Z., u zamjeni za Ž. O., odvjetnika iz Z.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. G. D., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se drugostupanjska presuda i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Odlučujući povodom podnesene žalbe državnog odvjetnika na prvostupanjsku oslobađajući presudu, kojom je oslobođena od optužbe opt. G. D., da bi počinila kazneno djelo iz čl. 174. st. 3. KZ, Županijski sud u Sisku preinačio je ovu presudu na način da je opt. G. D. sada proglasio krivom za ovo kazneno djelo, pa joj je, na temelju čl. 174. st. 3. KZ, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 67. st. 2. i 5. KZ prema ovoj je primijenjena uvjetna osuda tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa na vrijeme od tri godine, pod uvjetom da optužena u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/92 i 115/06, u nastavku: ZKP), optužena je obvezana platiti na ime troškova kaznenog postupka 970,00 kn, te paušalni iznos sudu od 1.000,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Sisku, žalbu je podnijela opt. G. D., putem branitelja Ž. O., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka,

III Kž 4/07-6

pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači na način da je se oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje. Optužena je u žalbi zatražila da se nju i njezinog branitelja obavijesti o sjednici vijeća.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je dostavilo pismeni prijedlog da se žalba optužene odbije kao neosnovana.

O sjednici vijeća obaviješteni su optužena i njezin branitelj, a pristupio je F. O., odvjetnik iz Z., u zamjeni za branitelja Ž. O., odvjetnika iz Z., dok optužena nije pristupila, iako je uredno obaviještena, pa je sjednica vijeća, sukladno čl. 374. st. 4. ZKP održana u njezinoj odsutnosti.

Žalba optužene je osnovana.

Opravdano tvrdi optužena, da je drugostupanjski sud, preinačujući prvostupanjsku oslobađajuću presudu u osuđujuću, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, zbog čega je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno drugostupanjsko odlučivanje.

Naime, optužena ističe, pred ostalih, žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a iz obrazloženja njezine žalbe proizlazi, da ona tvrdi, kako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu ZKP o pravu drugostupanjskog suda da preinači prvostupanjsku oslobađajuću presudu u osuđujuću, s obzirom da je ovakvu svoju odluku utemeljio na drukčijoj ocjeni izvedenih dokaza negoli je to učinio prvostupanjski sud, a bez da je ove dokaze, koje je drukčije ocijenio sam neposredno izveo na raspravi.

Točno je, da je drugostupanjski sud ovlašten po čl. 390. st. 1. ZKP preinačiti prvostupanjsku presudu, pa i oslobađajuću presudu u osuđujuću, međutim, takva odluka drugostupanjskog suda može biti rezultat jedino pogrešne primjene kaznenog zakona od strane prvostupanjskog suda na pravilno utvrđeno činjenično stanje, a nikako drukčije ocjene izvedenih dokaza.

Takvu ovlast drugostupanjski sud nema, a bez da sam neposredno provede raspravu u smislu čl. 384. st. 1. ZKP, pa bi tek tada na temelju drukčije utvrđenog činjeničnog stanja bio zakonom ovlašten na donošenje drukčije presude negoli je ona koja se pobija žalbom, a povodom koje je i odredio provođenje rasprave.

Osim što postoji ova bitna povreda iz čl. 367. st. 3. u svezi čl. 384. st. 1. ZKP, nepravilne primjene ZKP koja je utjecala ili mogla utjecati na presudu, s obzirom da je sud drukčije ocjenjivao dokaze koje nije sam izveo, postoji iz povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP na koju ovaj sud, sukladno čl. 394. st. 2. u svezi čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, a koja se ogleda u činjenici da je drugostupanjski sud, obrazloženje svoje odluke učinio proturječnim samom sebi.

III Kž 4/07-6

Naime, dok drugostupanjski sud u početku obrazloženja svoje presude navodi kako je činjenično stanje pravilno utvrđeno, u nastavku drugostupanjski sud polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda. Ovo polemiziranje odnosi se na postojanje ili nepostojanje namjere za počinjenje kaznenog djela za koje je opt. G. D. optužena (namjere da obezvrijedi i podcijeni pripadnike srpske nacionalne manjine u P.). Drugostupanjski sud novom ocjenom dokaza sada, suprotno svom uvodnom navodu, utvrđuje drukčije činjenično stanje. Takvo utvrđenje, kako je već ranije istaknuto, rezultat je drukčije ocjene dokaza.

Slijedom izloženog drugostupanjsku presudu trebalo je, temeljem čl. 394. st. 2. u svezi čl. 388. st. 1. ZKP ukinuti, kako je to navedeno u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. svibnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.