I Kž-220/2015-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 220/15-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. J. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 11. prosinca 2014. broj K-85/11, u sjednici održanoj 16. lipnja 2015., u prisutnosti opt. I. J. i branitelja P. J., odvjetnika iz S.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. I. J., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. I. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11, te je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku četiri godine ne počini novo kazneno djelo, te uz posebnu obvezu na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 popraviti štetu nastalu kaznenim djelom u iznosu 42.250,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke, u roku jedne godine. S time u svezi, na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08, naloženo je optuženiku, na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, isplatiti oštećenoj Republici Hrvatskoj 42.250,00 EUR.

I Kž 220/15-6

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1.-6. ZKP/08 optuženiku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu 33.308,42 kn i paušalnu svotu u iznosu 7.000,00 kn.

Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i optuženika osuditi na primjerenu kaznu zatvora.

Opt. I. J. putem branitelja P. J., odvjetnika iz S., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske, koji ga je u roku vratio.

O sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su opt. I. J. i njegov branitelj P. J., jer su to zahtijevali (čl. 475. st. 2. ZKP/08) te su sjednici i prisustvovali.

Žalba opt. I. J. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka je osnovana, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, za sada, bespredmetna.

U pravu je optuženik kada tvrdi da je sud prvog stupnja, svojim intervencijama u činjenični opis, prekoračio optužbu, ali i da je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog zakona iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

Optuženik je naime, neobrazloženom intervencijom suda u činjenični opis optužnog akta, proglašen krivim što "… nije poduzeo nikakve pravne radnje da nekretnine unese u vrijednost stečajne mase društva, već je to iskoristio na način što ih je prodao znatno ispod vrijednosti …" premda mu ti propusti i takve radnje nisu bile stavljene na teret. Nadalje, premda je u optužnom aktu bila jasno navedena tvrdnja kako je optuženik bio svjestan da su sporne nekretnine vlasništvo tadašnjeg Hrvatskog fonda za privatizaciju, pa optuženik "... s njima ne može raspolagati ...", prvostupanjski sud je ovo jednostavno ispustio, opet bez obrazloženja, te unio ispuštenom dijelu oprečnu tvrdnju, kako je na navedenim nekretninama bilo upisano pravo vlasništva tadašnjeg poduzeća P. konstrukcijom činjeničnog opisa kaznenog djela od strane prvostupanjskog suda, optuženik je proglašen krivim za djelo koje nije bilo predmet optužbe.

Konkretno kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 obuhvaća kriminalitet upravljačkih struktura (menadžmenta) u trgovačkim društvima. Počinitelj je osoba koja je u gospodarskom poslovanju dužna voditi brigu o imovini koja joj je povjerena, u ovom konkretnom slučaju, na temelju odluke sudbene vlasti, jer se radi o stečajnom upravitelju. Daljnje obilježje ovog kaznenog djela je šteta na imovini o kojoj je počinitelj dužan brinuti.

Sud je, dakle, iz činjeničnog opisa ispustio dio iz kojeg proizlazi svijest optuženika da, kao stečajni upravitelj, ne može raspolagati odnosnom imovinom, jer je ona bila u vlasništvu

I Kž 220/15-6

tadašnjeg Hrvatskog fonda za privatizaciju. Ovakvom intervencijom, mimo aktiviteta državnog odvjetnika, sud je otvorio mogućnost da se radi o imovini sa kojom je optuženik, kao stečajni upravitelj, mogao raspolagati. Međutim, da bi se postupci optuženika mogli podvesti pod odredbu čl. 246. KZ/11 sud je intervenirao opisom navodnih propusta i navodnih radnji optuženika, premda takvi postupci nisu bili stavljeni na teret optuženiku.

Obveza suda je bila utvrditi sve relevantne okolnosti odnosnog događaja koji je optuženiku, optužnim aktom, stavljen na teret, a potom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje primijeniti apstraktnu pravnu normu. Prvostupanjski sud je, u ovom predmetu, krenuo obratnim putem. Pošao je od apstraktne pravne norme, točnije od odredbe čl. 246. st. 2. KZ/11 prema kojoj je, svojim neovlaštenim intervencijama, kreirao činjenični opis događaja, kako to optuženiku nije bilo stavljeno na teret.

Takvom konstrukcijom činjeničnog opisa, kojom je povrijedio identitet optužbe, prvostupanjski sud je preuzeo ovlast državnog odvjetnika, što naravno nije smio učiniti ali je, istovremeno, prouzročio dodatne nejasnoće i kontradikcije. U činjeničnom opisu izreke pobijane presude ostao je navod iz optužnice, kako je optuženik svojim postupkom oštetio proračun Republike Hrvatske, a ne trgovačko društvo o čijim se imovinskim interesima bio dužan brinuti. Ukoliko odnosne nekretnine nisu imovina trgovačkog društva, već su vlasništvo tadašnjeg Hrvatskog fonda za privatizaciju, kako je to optuženiku državno odvjetništvo stavilo na teret a sud ispustio iz činjeničnog opisa, postavlja se pitanje o čijim se interesima optuženik, kao stečajni upravitelj, bio dužan brinuti.

Neovlaštenim intervencijama u činjenični opis odnosnog kaznenog djela, postalo je potpuno nejasno koga je to optuženik oštetio kada je, navodno, potpisao kupoprodajni ugovor, da li proračun Republike Hrvatske ili Trgovačko društvo. S tim u svezi se, tek uzgred, napominje da je prvostupanjski sud prihvatio vještački nalaz i mišljenje kako je optuženik "...vrlo vjerojatno ispisao sporni potpis na predmetnom ugovoru …". Međutim, na kupoprodajnom ugovoru nema potpisa prodavatelja, jer potpis znači vlastoručno napisano ime i prezime. U konkretnom se slučaju može raditi jedino o parafu, koji se ne nalazi na stranicama ugovora gdje bi trebao biti, već na mjestu potpisa, gdje se ne bi trebao nalaziti. Ostaje nejasno, kako se u javnobilježničkom uredu, na temelju deponiranog potpisa, mogla ovjeriti krivudava linija "...jednostavne strukture...", koja nema potrebne elemente potpisa, dakle vlastoručno napisanog imena i prezimena. Nadalje, u javnobilježničkom uredu nema niti podataka tko je donio sporan ugovor na potpis.

Ostvarenoj nejasnoći pobijane presude dodatno pridonosi navod suda kako će se izmjene činjeničnog opisa obrazložiti (strana 3 alineja 2 pobijane presude). Međutim o razlozima ovih drastičnih izmjena, kako je već rečeno, nije navedena niti jedna jedina riječ. Nakon što ukloni ukazane nedostatke, u ponovljenom će postupku sud izložiti sve nesporne činjenice, te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanima ili nedokazanima. Pri tome osobito treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 459. ZKP/08.

I Kž 220/15-6

Imajući u vidu navedeno, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 16. lipnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.