Revr-1246/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1246/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz S., kojega zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo unutarnjih poslova), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Samoboru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-79/09 od 22. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-1146/08 od 4. veljače 2009., u sjednici održanoj 2. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženici platiti tužitelju iznos od 915,00 kn i trošak postupka sve sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 750,00 kn.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Materijalnopravno pitanje u ovoj pravnoj stvari je pravo tužitelja na naknadu troškova podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, a postupovnopravno pitanje je nadležnost suda da o tom pitanju odlučuje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema čl. 392. a. st. 2. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana kojeg je revizija podnesena, te zbog navedenog nisu razmatrani ostali revizijski navodi.

Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5480/03 od 2. veljače 2006. naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću netto iznos od 6.617,36 kn,

- da je tužitelj u smislu odredbe čl. 186. a. ZPP putem svog punomoćnika podnio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu prijedlog za mirno rješenje spora u kojem traži da se tuženici naloži izvršiti izračun razlike plaće utvrđene presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5480/03 od 2. veljače 2006. (netto do bruto iznosa) po osnovi neplaćenih obveznih doprinosa poreza i prireza te se obveže izvršiti njihovu uplatu na odgovarajuće račune fondova za uplatu obveznih doprinosa kao i da nadoknadi troškove nagodbenog prijedloga,

- da je pripadajuće poreze i doprinose na dodatke na plaću utvrđene temeljem navedene pravomoćne sudske odluke tuženica uplatila 30. kolovoza 2007., a da prethodno sa tužiteljem nije potpisala ponuđenu nagodbu pa tužitelj povodom navedenog zahtjeva nije protiv tužene pokrenuo parnični postupak,

- da tužitelju po nagodbenom prijedlogu nije plaćen zatraženi trošak nagodbenog postupka koji potražuje u ovom postupku.

Obzirom na prednja utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da se radi o imovinskom građanskopravnom sporu te da je u smislu odredbe čl. 34. st. 1. ZPP sud nadležan za rješavanje tog spora. Njihovo pravno stajalište je da tužbeni zahtjev nije osnovan, jer se ne radi o parničnom trošku u smislu odredbe čl. 151. st. 1. i 2. ZPP budući taj trošak nije nastao tijekom parnice niti u povodu parnice, obzirom da nakon podnošenja tužiteljeva prijedloga tuženiku za sklapanje izvansudske nagodbe nije došlo do pokretanja parničnog postupka.

Prema pravnom stajalištu ovog suda stranka koja je podnijela zahtjev za mirno rješenje spora sukladno čl. 186. a. ZPP ima pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku samo u slučaju ukoliko se radi o zahtjevu koji se može ostvarivati u parničnom postupku u kome je postupanje u smislu spomenute odredbe procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. Međutim, ukoliko se radi o zahtjevu koji se ne može ostvarivati pred sudom tada podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186. st. 6. ZPP nije bilo potrebno i stranci ne bi pripadalo pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku.

U slučaju kada tužitelj naknadno potražuje razliku između bruto i netto plaća na način da u zahtjevu za mirno rješenje spora po odvjetniku, traži uplatu iznosa poreza, prireza i obveznih doprinosa na odgovarajuće račune predviđene za tu namjenu, ne radi se o potraživanju i sporu koji bi u smislu čl. 1. i čl. 16. ZPP bio u sudskoj nadležnosti.

Prema odredbi čl. 86. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja („Narodne novine“ broj 147/02, 175/03 i 177/04 – dalje Zakon o doprinosima) postupak naplate, obračunavanja i plaćanja kamata u slučaju neplaćanja doprinosa u propisanim rokovima, postupak povrata iznosa doprinosa plaćenih bez pravne osnove, jamstva, nadzora zakonitosti obračunavanja i plaćanja, žalbeni postupak, otpis nenaplativih iznosa doprinosa i odgoda plaćanja provodi se na način propisan Općim poreznim zakonom („Narodne novine“ broj 127/00, 86/01, 150/02 i 147/08 – dalje: OPZ). U čl. 1. OPZ propisano je da se tim zakonom uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koji primjenjuju propise o porezu na javnim davanjima, a u čl. 2. st. 1. OPZ utvrđuje se da su javna davanja između ostalog porezi i doprinosi.

Prema čl. 83. st. 1. Zakona o doprinosima rješenje o mjesečnom iznosu osnovice doprinosa donosi Porezna uprava na temelju podataka o stjecanju svojstva osiguranika što ga utvrđuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO).

Iz spomenutih zakonskih odredaba proizlazi da je porezna uprava nadležna ostvarivati naplatu doprinosa iz plaće i poreza na dohodak uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, porez i prirez i to u upravnom postupku.

Odredbom čl 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 114/03 – dalje: ZID ZR) izmijenjena je odredba čl. 83. st. 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR) te je određeno da je plaća u smislu ZR plaća u bruto iznosu. Člankom 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 88/05) dopunjen je Zakon o parničnom postupku s člankom 433.a. ZPP (izmijenjen čl. 37. ZID ZPP - „Narodne novine“ broj 84/08) i propisano je da ukoliko radnik u sudskom postupku potražuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu tada ih je dužan utužiti u tom iznosu. Međutim ni tom, a niti nekom drugom zakonskom odredbom nije propisana mogućnost, da u slučaju kada je radnik u sudskom postupku već ostvario potraživanje neto plaće (kao što je slučaj u ovom postupku) naknadno podnese tužbu kojom traži da poslodavac izvrši uplatu poreza i obveznih doprinosa na račune nadležnih tijela. Takva potraživanja su, a obzirom na odredbe Zakona o doprinosima i OPZ, u nadležnosti upravnih tijela koja su nadležna za njihovo utvrđivanje, naplatu, te na taj način i zaštitu prava radnika.

Iz iznesenih razloga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev koji se odnosi na trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora po odvjetniku, jer se ne radi o parničnom trošku u smislu čl. 151. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP u svezi Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. Zahtjev za mirno rješenje spora u ovoj pravnoj stvari nije bio potreban obzirom da se tako postavljeni zahtjev ne bi mogao ostvariti u parnici.

Zbog navedenog je temeljem odredbe čl. 393. ZPP ovaj sud odbio reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 2. prosinca 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.