Rev-2160/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2160/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D.P. iz S., koju zastupa A.M., odvjetnik iz S., protiv tuženika Poduzeća za inženjering "P. " iz S., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužiteljice protiv rješenja Okružnog suda u Splitu od 12. veljače 1993.g. br. Gž 354/93, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu od 3. prosinca 1992.g. br. P 974/91, u sjednici održanoj dana 2. rujna 1993.g.,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem suda prvoga stupnja odbačena je tužiteljičina tužba kao nepravovremena.

Sud drugog stupnja je potvrdio rješenje suda prvoga stupnja u dijelu u kojem je tužiteljica tužbom tražila zaštitu koja se odnosi na poništenje odluke o prestanku njezinog radnog odnosa i vraćanja na radno mjesto, dok je ukinuo to rješenje u dijelu kojim je ona zatražila naknadu osobnog dohotka.

Protiv pravomoćnog rješenja suda drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine rješenja obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Protivno tužiteljičinoj tvrdnji u reviziji, sud drugog stupnja je ocijenio navode njezine žalbe protiv presude suda prvoga stupnja koji su od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske). Ona u reviziji ne navodi konkretno koje navode njezine žalbe taj sud nije ocijenio.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a što nije ni sporno, da je tužiteljica zahtjevom svoje tužbe koju je predala sudu 19. listopada 1991.g. tražila da sud utvrdi da je ona s tuženikom zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme, da je povodom poziva suda da taj podnesak ispravi, odnosno dopuni, predala sudu podnesak 30. lipnja 1992.g. u kojem je uređujući prvotnu tužbu tražila da sud poništi odluku tuženika od 30. listopada 1991.g., kojom je njezin radni odnos prestao, te da bude vraćena na ranije radno mjesto uz isplatu naknade osobnog dohotka. Također je taj sud utvrdio da je tužiteljica podnijela prigovor povodom spomenute odluke tuženika 12. studenog 1991.g., o kojem prigovoru tuženik nije odlučio.

Tužiteljici je pripadalo pravo po odredbi čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91), budući da tuženik nije odlučio o njezinu prigovoru u navedenom roku od 30 dana, da u daljnjem roku od 15 dana dakle do zaključno 27. prosinca 1991.g. zatraži sudsku zaštitu. Kako je to ona učinila tek 30. lipnja 1992.g. spomenutim podneskom, to je učinila nakon proteka prekluzivnog roka iz prije navedene zakonske odredbe.

Ne može se prihvatiti kao osnovano njezino stajalište izraženo u reviziji, da se prvotno predana tužba 19. listopada 1991.g. koju joj je sud vratio da je uredi ima smatrati tužbom podnijetom unutar zakonom propisanog roka kojom traži sudsku zaštitu povodom rješenja tuženika o prestanku radnog odnosa, jer u toj tužbi ona nije takav zahtjev postavila, a predala ju je sudu i prije nego što je donijeto navedeno rješenje (30. listopada 1991.g.) dakle, kad ono nije još ni postojalo, pa stoga tužiteljica povodom njega tada nije ni mogla tražiti zaštitu svojih prava pred sudom.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja zauzeli pravilno pravno stajalište kad su ocijenili da je tužiteljica tužbu podnijela nakon proteka zakonom predviđenog roka u kojem joj je to pravo pripadalo, te je kao takvu odbacili.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 2. rujna 1993.g.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.