Rev-x-325/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 325/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku iz Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2215/10-2 od 25. travnja 2014., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6885/03-39 od 2. veljače 2010., u sjednici održanoj 7. srpnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6885/03-39 od 2. veljače 2010. naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos 3.300,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 1. studenoga 2003. do isplate te iznos 2.576,00 kn na ime parničnih troškova s pripadajućom zateznom kamatom počev od 2. veljače 2010. do isplate.

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2215/10-2 od 25. travnja 2014. djelomično je preinačena prvostupanjska presuda tako da je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju na dosuđenu naknadu štete u iznosu 3.300,00 kn pripadajuću zateznu kamatu počev od 1. siječnja 2008. te na dosuđeni iznos parničnog troška 2.576,00 kn pripadajuću zateznu kamatu počev od 2. veljače 2010. do isplate te mu dosuđen daljnji iznos 2.083,22 kn na ime parničnih troškova s pripadajućom zateznom kamatom počev od 2. veljače 2010. do isplate.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim tužitelju nije priznat daljnji trošak parničnog postupka tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

„Da li se u slučaju kada parničnu stranku (u ovom slučaju tužitelja) zastupa punomoćnik kao fizička osoba, a ne odvjetničko društvo (kao pravna osoba), a sukladno odredbama Zakona o PDV-u, PDV i u slučaju kada parnična stranka do donošenja prvostupanjske presude, odnosno do plaćanja parničnog troška od strane suprotne parnične stranke (u ovom slučaju tuženika) obračunava po stopi koja je vrijedila u vrijeme počinjenja svake pojedine parnične radnje ili po stopi koja je vrijedila u trenutku donošenja prvostupanjske presude i trenutku izdavanja računa o naknadi za zastupanje u konkretnom sudskom postupku?“

Da li je drugostupanjski sud dužan u svojoj presudi jasno i detaljno obrazložiti svoje stajalište u pogledu žalbenih navoda tužitelja, odnosno bilo koje stranke u postupku, te jasno obrazložiti svoj stav u pogledu svih navoda žalbe o kojoj odlučuje, te pri tome navesti razloge zbog kojih smatra da su konkretni žalbeni navodi i razlozi neutemeljeni, odnosno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih smatra da prvostupanjski sud nije počinio pogreške i nepravilnosti na koje parnične stranke ukazuju u svojoj žalbi?“

Smatrajući da o istima ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja pitanja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da je o istima Županijski sud u Zagrebu izrazio suprotno pravno shvaćanje u svojim odlukama broj Gžn-2096/10-2 od 2. studenoga 2010., Gžn-2227/10-2 od 4. siječnja 2011., Gžn-2462/10-2 od 31. svibnja 2011., Gžn-2182/11-4 od 3. travnja 2012., Gž-5745/10-2 od 17. travnja 2012., Gžn-2369/10-2 od 15. svibnja 2012., Gžn-2535/12-2 od 20. studenoga 2012., Gžn-315/11-2 od 4. studenoga 2014., presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-926/12 od 27. veljače 2013., presude Europskog suda za ljudska prava broj 34499/06, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-539/03-2 od 30. rujna 2003., Rev-x-1174/11-2 od 11. srpnja 2012., Rev-1073/1998-2 od 27. prosinca 2001., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-3395/2007 od 15. ožujka 2012. Predloženo je stoga preinačiti pobijanu presudu dosuđenjem tužitelju ukupno zatraženih parničnih troškova.

Revizija nije dopuštena.

Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu iznosa 3.300,00 kn (tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 4. siječnja 2010. - list 77 spisa) te naknadu parničnih troškova.

Tužitelj revizijom podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 - dalje: ZPP) problematizira pravilnost pobijane odluke u dijelu kojim mu nije dosuđen parnični trošak (preko iznosa 4.659,22 kn do zatraženih 7.124,00 kn, tj. za iznos 2.464,78 kn).

S obzirom na iznos glavnog zahtjeva ovog spora - 3.300,00 kn, a koji u smislu odredbe čl. 40. st. 1. u svezi s odredbom čl. 35. ZPP-a ujedno označava vrijednost predmeta ovog spora, proizlazi da se radi o sporu male vrijednosti, sve u smislu odredbe čl. 464. ZPP/99, a prema kojoj je spor male vrijednosti bio onaj spor u kojem potraživanje u novcu u tužbenom zahtjevu ne prelazi svotu od 5.000,00 kn (odredba čl. 464. ZPP/99 se primjenjuje na ovaj spor u smislu odredbe čl. 52. st. 2. u svezi s odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 84/08, 123/08).

U smislu odredbe čl. 35. st. 2. ZPP-a parnični troškovi kao sporedno traženje ne uzimaju se u obzir za određivanje vrijednosti predmeta spora ako ne čine glavni zahtjev, a što je ovdje upravo slučaj.

Dakle, ovaj spor, a što se reflektira i na pravnu sudbinu zahtjeva za naknadu parničnih troškova kao sporednog zahtjeva, je spor male vrijednosti.

Prema odredbi čl. 467.a ZPP/13, a koji se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 47. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/11) primjenjuju na ovaj spor, u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena, time da će u obrazloženju presude kojom dopušta reviziju drugostupanjski sud naznačiti zbog kojeg pravnog pitanja ju dopušta i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kako drugostupanjski sud nije u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena niti u obrazloženju naznačio zbog kojeg se pitanja dopušta, proizlazi da protiv pobijane presude uključujući i odluku o parničnim troškovima revizija nije dopuštena.

Stoga je reviziju trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 7. srpnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.