Rev-2146/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužiteljice K. Č. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-151/11-2 od 1. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6763/02 od 15. listopada 2010., 28. svibnja 2015.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2146/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 1. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u ovom sporu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u pogledu materijalnopavnog pitanja isplate osiguranog štednog uloga u slučaju stečaja banka ili štedionice, o kojem pitanju revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Podredno je predložila nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2146/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužiteljice K. Č. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-151/11-2 od 1. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6763/02 od 15. listopada 2010., 28. svibnja 2015.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:
„Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice K. Č. iz Z., … koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Z., … da tužiteljici K. Č. iz Z., … plati 100.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 01. studenoga 2001. do isplate po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate te mu se nalaže da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.“
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 1. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u ovom sporu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u pogledu materijalnopavnog pitanja isplate osiguranog štednog uloga u slučaju stečaja banka ili štedionice, o kojem pitanju revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Podredno je predložila nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.
Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Da bi revizijski sud, u skladu s naprijed citiranim zakonskim odredbama, uopće mogao pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, odnosno ocjeni dopuštenosti revizije, potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće zakonske pretpostavke: podnositelj revizije u reviziji mora određeno navesti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu i revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 100.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 1. studenoga 2001. do isplate, koji iznos je tužiteljica imala kao štediša kod Š. B. d.o.o., nad kojom je otvoren stečaj. Tužiteljica zahtjev temelji na odredbama Zakona o državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka („Narodne novine“, broj 44/94, 79/98, 19/99, 35/00, 117/00 i 60/04), Pravilniku o osiguranju štednih uloga („Narodne novine“, broj 65/97, 105/98 i 86/00 – dalje: Pravilnik o osiguranju štednih uloga) i Odluci o visini osiguranih štednih uloga („Narodne novine“, broj 65/97 i 88//98).
Sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da predmetni novčani iznos ne predstavlja osigurani štedni ulog u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Pravilnika o osiguranju štednih uloga.
U predmetnoj reviziji tužiteljica navodi da postavlja slijedeće pitanje: „Da li se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužiteljice koje predstavlja osigurani štedni ulog u smislu čl. 2. Pravilnika o osiguranju štednih uloga?“. Navodi da je presudama Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7931/10, broj Gž-1017/07, broj Gž-3071/06 i broj Gž-3069 utvrđeno da se radi o takvom štednom ulogu, dok je presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-151/11 i presudama Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 3905/10 i Gž-8195/09 utvrđeno da ne predstavlja osigurani štedni ulog.
Ispitujući navode tužiteljice iznesene u reviziji ovaj sud je ocijenio da u predmetnoj izvanrednoj reviziji revidentica nije određeno naznačila pravno pitanje (materijalnopravno niti postupovnopravno) zbog kojeg je revizija podnesena odnosno zbog kojeg bi revizija bila dopuštena u smislu čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.
Prema ocjeni ovoga suda pitanje koje tužiteljica postavlja u reviziji u suštini predstavlja pitanje koje se odnosi na činjenične okolnosti svakog pojedinog postupka zbog čega se ne može smatrati niti procesnopravnim niti materijalnopravnim pitanjem u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP (identično pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama ovoga suda broj Rev-684/09 od 20. svibnja 2010., broj Rev-589/10 od 26. listopada 2010. i broj Revx-9/11 od 7. listopada 2011.).
Osim toga, predmetna revizija je sastavljena kao da se radi o redovnoj reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP, pri čemu se navodi revidentice svode na obrazlaganje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava sa pozivanjem na niz odluka Županijskog suda u Zagrebu, odluku Županijskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici.
Međutim, revizijski sud se, odlučujući o izvanrednoj reviziji, ne može na isti način kao kod redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, upuštati u ispitivanje osnovanosti revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u slučaju kad revident u reviziji propusti određeno i jasno navesti, odnosno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je izvanredna revizija u konkretnom slučaju podnesena.
To zato što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.
S obzirom da prema ocjeni ovog suda predmetna revizija ne sadrži sve ono što je potrebno da bi revizija bila dopuštena, u smislu naprijed citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. svibnja 2015.
SUTKINJA
Renata Šantek, v.r.