Rev-1877/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1877/14-3

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja A. H. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica I. M. S., diplomirana pravnica zaposlena kod ovrhovoditelja, protiv ovršenika A. Š. iz O., kojeg zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica iz O., radi ovrhe na pokretninama zbog ispunjenja novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-3919/13-2 od 5. prosinca 2013. kojim je preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku posl. br. Ovr-351/13 od 5. ožujka 2013. i prijedlog za ovrhu odbijen, u sjednici održanoj 24. veljače 2015.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-3919/13-2 od 5. prosinca 2013. i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi je na temelju ovršne isprave, bjanko zadužnice ovjerene 7. prosinca 2009. kod javnog bilježnika T. K. iz O. pod posl. br. OV-12420/09, a radi namirenja dospjelog duga ovršenika od 2.778,17 kn s pripadajućim i u izreci toga rješenja određenim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2010. do naplate i troškova postupka ena ovrha zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na ovrhe, određ

čuvanje ovrhovoditelju, prodajom pokretnih stvari ovršenika „koje se nađu na adresi ovršenika odnosno u njegovom posjedu“ - te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog tom prodajom.

Povodom žalbe ovršenika, drugostupanjskim rješenjem je preinačeno prvostupanjsko rješenje tako da je prijedlog za ovrhu odbijen kao neosnovan.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju „iz razloga navedenih u čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku“ budući da je pravnog shvaćanja da je pitanje koje je u reviziji postavio važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - „zbog različitosti u praksi drugostupanjskih sudova“. Prijedlog ovrhovoditelja je da se drugostupanjsko rješenje preinači.

Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

U ovome predmetu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnesen je 17. prosinca 2012., a Rješenje o ovrsi doneseno je 5. ožujka 2013., tako da pitanje dopuštenosti podnesene revizije valja raspraviti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12 i 25/2013. - dalje: OZ-a) prema kojoj: „U ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst)“.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a) propisano je: „U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.“.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a „U reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.“.

Ovrhovoditelj je reviziju podnio na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i uz navod da je podnosi jer odluka u sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je, uz tvrdnju da shvaćanje na kojemu se osporeno rješenje temelji (o dopuštenosti pokretanja ovrhe na pokretninama ovršenika na temelju bjanko zadužnice kao ovršne isprave) nije pravilno - i u suprotnosti je s shvaćanjem izraženim „u identičnoj pravnoj situaciji“ u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3407/06 (u kojoj je navedeno: "Prema odredbi čl. 183. st. 7. OZ zadužnica na kojoj je dužnik kod javnog bilježnika dao suglasnost vjerovniku da mu se mogu zaplijeniti svi računi kod banaka radi naplate vjerovnikove tražbine ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika na drugim predmetima ovrhe… Prvostupanjski sud neosnovano tvrdi da je ovrhovoditelj mogao tražiti ovrhu na pokretninama tek nakon što se naplata na žiro-računu nije mogla provesti, jer to u zakonu nije propisano a sud je dužan suditi po zakonu."), u reviziji postavio pitanje:

- „je li pokušaj pljenidbe novčanih sredstava po ovršenikovim računima putem bjanko zadužnice, procesna pretpostavka za podnošenje prijedloga za ovrhu na pokretninama u vlasništvu ovršenika na temelju bjanko zadužnice kao ovršne isprave?“.

Revident se pritom pozvao na OZ, i to:

- odredbe čl. 214., prema kojima: (stavak 1.) „Dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.“, (stavak 2.) „Na ispravi iz stavka 1. ovoga članka ili u dodatnim ispravama uz tu ispravu, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca, i to davanjem pisane izjave koja je po svojem sadržaju i obliku ista s izjavom dužnika.“, (stavak 7.) „Isprave iz stavaka 1. i 2. ovoga članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.“,

- odredbe čl. 215., prema kojima: (stavak 1.) „Dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.“, (stavak 3.) „Odredbe članka 214. stavaka 2. te 4. do 8. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način i na bjanko zadužnicu.“.

Prema shvaćanju ovoga suda, po revidentu postavljeno pitanje važno je za odluku o predmetu spora te osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - sve zbog različite i (time) neujednačene i nesigurne sudske prakse u odgovoru na njega, ali je o njemu (polazeći od toga da su navedene odredbe OZ-a u bitnome identične odredbama čl. 183. i 183.a OZ-a iz "Narodnih novina", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) revizijski sud već izrazio svoje shvaćanje u presudi posl. br. Rev 2466/12-2 od 19. prosinca 2012., a u kojoj je navedeno:

„…u ovoj fazi postupka prijeporno je može li tuženik kao ovrhovoditelj temeljem obične zadužnice tražiti ovrhu na drugom sredstvu i predmetu ovrhe radi naplate tražbine iz zadužnice a da prije toga nije pokušao naplatu na računu kod banke kako je to definirano u običnoj zadužnici i nakon što je od banke obaviješten da naplata po računima nije moguća.

Odredbom čl. 183. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) obična zadužnica sukladno stavku 1. ovog članka ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

Odredbom čl. 183. st. 7. OZ zadužnica definirana stavkom 1. i stavkom 2. tog članka pored učinka kojeg ima kao rješenje o ovrsi ima i svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca (ovdje tužiteljice) na drugim predmetima ovrhe.

S obzirom na izneseno, kako vjerovnik…ima zadužnicu koja pored rješenja o ovrsi ima i posve ravnopravno svojstvo ovršne isprave, vjerovnik može tražiti ovrhu na drugim predmetima ovrhe, različitim od onih navedenih u zadužnici, i za određivanje i dopustivost ovrhe nije odlučno da je vjerovnik bez uspjeha prethodno pokušao ovrhu na tražbini po računu dužnika jer takav zaključak ne slijedi iz odredbe čl. 183. OZ.“.

Shvaćanje na kojemu je drugostupanjski sud temeljio osporeno rješenje suprotno je shvaćanju revizijskog suda izraženom u prethodno navedenoj revizijskoj odluci (imajući na umu da se ono što je propisano odredbom čl. 183. st. 7. OZ-a, spomenutoj u toj odluci - i što vrijedi za tzv. običnu zadužnicu, odnosi i na ranije važeće odredbe čl. 183.a OZ-a i na sada važeće odredbe čl. 215. OZ-a, koje uređuju bjanko zadužnicu) i takvo nije pravilno. Slijedom toga, a kako drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije razmotrio druge razloge iz žalbe ovršenika podnesene protiv rješenja o ovrsi - odlučne za ovrhu i (time) za njezin nastavak, to je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 19. st. 1. OZ-a valjalo prihvatiti reviziju ovrhovoditelja te ukinuti drugostupanjsko rješenje - odlukom kao u izreci ovoga rješenja, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

Zagreb, 24. veljače 2015.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v.r.