II Kž-72/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 72/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Tanje Pavelin Borzić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 28. siječnja 2010. broj Kv-20/10-5 (K-51/09) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. veljače 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog D. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ), na temelju članka 107. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okrivljenog D. P. iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik putem branitelja J. Č., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. S. i J. Č. iz V. Žalbom se predlaže donijeti rješenje kojim se protiv optuženika ukida pritvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv optuženika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 3. ZKP- a.

Optuženom se podignutom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. KZ-a na način da je neovlašteno prenosio i posjedovao radi prodaje ukupno 4,91 gram opojne droge hašiš (pakirane u pet pojedinačnih

II Kž 72/10-3

paketića težine 1,01 gram, 0,89 grama, 0,96 grama, 0,86 grama i 1,19 grama), kao i 0,61 gram opojne droge marihuana. Iz navedenog proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik i počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

Optuženik je osoba višestruko osuđivana i to pored imovinskih delikata, u dva navrata i zbog istovrsnog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 1. KZ-a (u stjecaju s kaznenim djelom teške krađe iz članka 217. stavak 1. KZ-a), te iz članka 173. stavak 2. KZ-a. Optuženiku su izrečene kazne zatvora po tri presude uz primjenu sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama. Iz navedenog proizlazi da je optuženik specijalni povratnik na kojeg ranija osuđivanost nije u dovoljnoj mjeri utjecala da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim pravnim propisima. Ovakav zaključak potvrđuje i činjenica da se u ovom postupku tereti za počinjenje kaznenog djela u vrijeme kušnje koje je određeno u jednoj od ranijih presuda kojom je prema njemu primijenjena uvjetna osuda (presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K-504/02 koja je postala pravomoćna 11. svibnja 2007).

Stoga sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, uz činjenicu da je optuženik prema vlastitim navodima nezaposlen i bez imovine, a korisnik je socijalne pomoći koju prima u iznosu od 750,00 kuna mjesečno, što suprotno navodima u žalbi, nije dostatno za egzistenciju, posebno iz razloga što je optuženik ovisnik o opijatima, i prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi nastavio s činjenjem novih, istih ili istovrsnih kaznenih djela. Zbog toga i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, a sa svrhom otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Budući da je žalba optuženika neosnovana, a pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 4. veljače 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Tanja Pavelin Borzić, v. r.

Lidija Grubić Radaković, v. r.