Revr-1651/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1651/12-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice I. K., iz S., zastupane po punomoćniku M. R., odvjetniku u S., protiv tuženika K. H. k.d. Z., zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs-24/12 od 14. lipnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-498/10 od 27. listopada 2011., u sjednici održanoj 7. listopada 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika K. H. k.d. Z., kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-498/10 od 27. listopada 2011., prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom (osobno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu od 17. svibnja 2010. pa je tuženik obvezan vratiti tužiteljicu na rad. Rješenjem istog poslovnog broja odbijen je tužiteljičin prijedlog za određivanje privremene mjere vraćanjem na rad (toč. I. izreke rješenja) te je tuženik obvezan na naknadu parničnog troška tužiteljici u iznosu od 2.460,00 kn. Postupajući po žalbama obiju stranaka drugostupanjski Županijski sud u Splitu je presudom poslovnog broja Gžrs-24/12 od 14. lipnja 2012., odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu je u cijelosti. Rješenjem istog poslovnog broja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka, dok je prihvaćena žalba tužiteljice protiv tog dijela rješenja i odluka troškovima postupka preinačena je te u tom dijelu pa je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.459,37 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik temeljem čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže ovome sudu da preinačiti drugostupanjsku presudu na način da će usvojiti žalbu tuženika i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz naknadu tuženiku troškova postupka.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11, dalje: ZPP) koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koji tuženik u reviziji upire tvrdnjom da drugostupanjski sud, u bitnom, nije obrazložio niti se očitovao o njihovim prigovorima načinu na koji je prvostupanjski sud vrednovao dokaze. Tuženik sada u reviziji ponavlja kako je prvostupanjski sud propustio na zakonit način obrazložiti zašto je na određeni način vrednovao čitav niz dokaza. Tako tuženik prigovara da je prvostupanjski sud propustio u cijelosti cijeniti iskaz svjedoka M. B. i svjedoka K. K. te da je u obrazloženju propustio obrazložiti zašto je iskaze ovih svjedoka prihvatio samo u dijelu u kojem se podudaraju sa iskazom tužiteljice dok je ostale dijelove iskaza zanemario. Također , tuženik prigovara da je prvostupanjski sud propustio je cijeniti ispravu - izjavu od 23. travnja 2010., koju je priložio uz svoj odgovor na tužbu.

U obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud treba odgovoriti na sve žalbene navode od odlučnog značenja za odluku o predmetu spora (čl. 375. st. 1. ZPP). Koji su žalbeni navodi relevantni za predmet spora ocijenit će drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama svojih ovlaštenja. U obrazloženju prvostupanjske odluke navedeno je kako je sud poklonio vjeru stranačkom iskazu tužiteljice te iskazima svjedoka „u dijelu kojim se navodi da je bilo usmenih ponuda koje su upućene tužiteljici radi zaposlenja na drugom radnom mjestu, budući da se utoliko ovi iskazi međusobno podudaraju“. Time je prvostupanjski sud, po ocjeni ovoga suda, valjano obrazložio svoju ocjenu dokaza provedenih saslušanjem svjedoka.

Nadalje, drugostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke o odbijanju žalbe tuženika očitovao o svim žalbenim navodima koji su relevantni za odluku o predmetu spora. Time što je prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, prihvatio je i način na koji je taj sud ocijenio provedene dokaze. Pri tome treba navesti kako se drugostupanjski sud očitovao na tuženikov žalbeni navod prema kojemu je on uz odgovor na tužbu priložio izjavu voditelja poslovnice u S. K. K. od 23. travnja 2010. iz koje bi proizlazilo da je tuženik tužiteljici dao ponudu u pisanom obliku i odgovorio navodeći da takva izjava nije priložena u spis, niti je njeno postojanje tuženik dokazao.

Kako u revizijskim navodima koji se odnose na prigovore načinu na koji je sud cijenio dokaze (iskaze pojedinih svjedoka), ni ovaj revizijski sud ne nalazi bilo kakvih suprotnosti zapisnicima koji te iskaze sadrže, te budući da u spisu doista ne prileži izjava od 23. travnja 2010., to ovaj sud Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, pa u njoj, kao ni u prvostupanjskoj presudi, nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti (dopuštenosti) odluke o ugovora o radu koju je tuženik donio 17. svibnja 2010., u kojoj je kao razlog otkazivanju navedeno da je rješenjem Hrvatskog fonda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. od 3. veljače 2010. utvrđeno da kod tužiteljice postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti ukoliko nastavi raditi na poslovima za čije obavljanje je s njom zaključen ugovor o radu, a da kod tuženika ne postoje poslovi koje bi ona bila sposobna obavljati.

U bitnom, drugostupanjski sud smatra utvrđenim kako u konkretnom slučaju tuženik prije pobijanog otkaza ugovora o radu nije ponudio tužiteljici sklapanje ugovora o radu u pisanom obliku za obavljanje poslova koji bi odgovarali njenoj stručnoj spremi i njenom zdravstvenom stanju, te da nije prilagodio poslove sposobnostima tužiteljice i izmijenio raspored radnog vremena i nije poduzeo sve što je u njegovoj moći da tužiteljici osigura odgovarajuće poslove. Zbog navedenog je tuženik predmetnim otkazivanjem ugovora o radu tužiteljici postupio nezakonito i protivno odredbi čl. 107. i 78. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 i 61/11, dalje: ZR), pa je zbog toga otkaz nedopušten. S obzirom na to da je presudom utvrđeno da predmetni otkaz nije dopušten i da radni odnos tužiteljice nije prestao to je sukladno odredbi čl. 116. ZR naloženo i vraćanje tužiteljice na posao.

U svemu ostalom upućuje se na razloge drugostupanjske presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud temeljem čl. 396. a. ZPP.

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovnog broja Gžrs-24/12 od 14. lipnja 2012.

Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u svezi čl. 396. a. ZPP.

Zagreb, 7. listopada 2014.

Predsjednik vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.