Rev-3224/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3224/2015-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice J. B. iz V. G., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika G. Z., Z., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-7946/12-2 od 19. veljače 2013., kojim je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5409/10 od 7. veljače 2011., ukinuto te je prijedlog za ovrhu odbačen, u sjednici održanoj 8. svibnja 2019.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-7946/12-2 od 19. veljače 2013. te se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-5409/10 od 7. veljače 2011. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu 16.357,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 5. prosinca 2007. do isplate, te nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 4. prosinca 2007. u iznosu 8.388,30 kn, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja do isplate, odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

Drugostupanjski sud je pod točkom I. izreke rješenja uvažio žalbu ovršenika, ukinuo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-5409/10 od 7. veljače 2011. te je odbacio prijedlog za ovrhu, dok je zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška odgovora na žalbu odbio kao neosnovan (toč. II. izreke).

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjsko rješenje preinačiti na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditeljici.

Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, a odredbom čl. 19. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

U reviziji ovrhovoditeljica postavlja sljedeće pitanje:

„Može li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one na koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo?“

Izlažući razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditeljica se poziva na odluke Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012., Gžovr-1429/11 od 29. ožujka 2011. i Gžovr-4470/11 od 1. ožujka 2011., iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

Prema ovršnoj ispravi u ovom predmetu ovrhovoditeljici je dosuđen iznos 16.357,17 kn s pripadajućim kamatama kao i trošak parničnog postupka u iznosu 3.322,06 kn. U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala 5. prosinca 2007. prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditeljice i ovršenika u iznosu 3.551,17 kn čime je prestala obveza ovršenika na isplatu troška parničnog postupka u iznosu 3.322,06 kn, kao i dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 4. prosinca 2007. u iznosu 229,11 kn, dok je ostao nepodmiren dio zakonskih zateznih kamata dospjelih do 4. prosinca 2007. u iznosu 8.388,30 kn, kao i cjelokupno glavno potraživanje.

Drugostupanjski sud je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu pri čemu sadržajno proizlazi iz obrazloženja drugostupanjskog suda shvaćanje kako tražbina određena rješenjem o ovrsi prema prijedlogu za ovrhu nije u skladu s potraživanjem navedenim u ovršnoj ispravi pa ju nije moguće ispitati.

Prema ocjeni revizijskog suda izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

Naime, ovrhovoditeljica je ovlaštena od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namirena prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditeljica je dužna u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji joj (po njezinom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka, u konkretnom slučaju nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata i glavnog potraživanja. Ovrhovoditeljica je sve navedeno naznačila u podnesenom prijedlogu za ovrhu pa nije bilo razloga za ukidanje rješenja o ovrsi i odbačaja prijedloga za ovrhu zbog razloga sadržanih u odredbama čl. 35. OZ:

Zbog toga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu (tako i ovaj sud u odlukama Rev- 2232/13, Rev-901/14 i dr.)

Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP i čl. 19.st. 1. OZ ukinuti odluku drugostupanjskog suda i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

U ponovnom postupku drugostupanjski će sud imajući na umu razloge iz ovog rješenja ponovno odlučiti o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 8. svibnja 2019.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.