I Kž-993/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 993/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Dragana Poljaka, kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Žarka Dundovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. V., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi sa čl. 25. ZIDKZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 10. listopada 2006. broj K-96/06, u sjednici održanoj dana 20. ožujka 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba optuženika Z. V. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim opt. Z. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05. i 71/06. - dalje: KZ), te ga je temeljem te zakonske odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Temeljem čl. 63. KZ-a optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru od 10. lipnja 2006. do 10. listopada 2006., a temeljem odredbe čl. 173. st. 7. KZ-a od optuženika je oduzeto 35,85 grama opojne droge kokain. Po čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06 – dalje: ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.064,00 kn i paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

I Kž 993/06-3

Žalbu je podnio i optuženik, po svom branitelju B. T. M., odvjetniku iz S., zbog odluke o kazni, a njegov je žalbeni prijedlog da se presuda preinači u odluci o kazni i da mu se izrekne blaža kazna.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Spis je sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP-a dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom pismenom mišljenju od 18. prosinca 2006. broj KŽ-DO-2123/06, predložilo da se žalba državnog odvjetnika prihvati i pobijana presuda ukine, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok je žalbu optuženika ocijenio neosnovanom. Kod ovog prijedloga ostao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojko Vučković, koji je nazočio sjednici vijeća.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, uslijed čega je žalba optuženika postala bespredmetna.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je, na temelju utvrđenih činjenica sud prvog stupnja izveo pogrešne zaključke, uslijed čega je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, u ovom kaznenom postupku nisu sporne činjenice objektivnog karaktera, tj da je kod optuženika policija pronašla vrećicu u kojoj se nalazila opojna droga kokain težine 35,85 grama. Spornim se ukazuje samo to je li predmetna droga bila kod optuženika u neovlaštenom posjedu radi daljnje prodaje, kako to tvrdi tužitelj, ili je optuženik drogu držao u neovlaštenom posjedu u svrhu osobne konzumacije, kako se to navodi u obrani.

Sud prvog stupnja, iako to nigdje u obrazloženju eksplicite ne navodi, poklanja vjeru obrani optuženika utvrđujući da je predmetnu drogu optuženik držao radi vlastite konzumacije. Pri tome polazi od činjenice, koja je utvrđena psihijatrijskim vještačenjem, da optuženik već duže vrijeme konzumira drogu ali bez znakova razvijene ovisnosti, zatim da je optuženik od prodane kuće u S. G. stekao znatna financijska sredstva i da je neposredno prije inkriminiranog događaja, u dva navrata, najprije 15. svibnja 2006., a zatim i 18. svibnja 2006. podizao sa svog računa veće iznose (21.960,00 kn, odnosno 64.560,00 kn). Osim tih prihoda, sud prvog stupnja nalazi dokazanim da je optuženik ostvarivao prihode i od prodaje slika u Španjolskoj, pa se zaključuje da on nije imao potrebe da uz sve te prihode još i prodaje drogu. Na temelju izloženog sud prihvaća da je optuženik, koji ima dovoljno novca, odlučio odjednom kupiti od nepoznatog prodavatelja veću količinu kokaina koja mu je dovoljna za mjesec i pol dana. Na taj način ne mora često dolaziti u S., a ne izlaže se riziku da u tim momentima kada drogu kupuje bude uhićen. U prilog zaključku da je droga bila namijenjena za optuženikovu osobnu konzumaciju, a ne za prodaju, sud prvog stupnja ističe i okolnost da se droga nalazila u jednom paketu, a ne u više pizeva.

Međutim, opravdano državni odvjetnik ukazuje da je sud prvog stupnja sa više kritičnosti trebao ocjenjivati obranu optuženika, jer ju je mijenjao i očito prilagođavao činjenicama utvrđenim tijekom ovog kaznenog postupka. Tako optuženik u svojoj obrani, koju iznosi pred istražnim sucem, nakon što je uhićen, priznaje da je od nepoznate osobe naručio 7 grama amfetamina, te da je od te osobe i prije kupovao opojnu drogu speed u količini od 5 grama i to svakih 10-15 dana. Kada mu je predočeno da je kod njega prilikom uhićenja nađeno 38 grama amfetamina, optuženik navodi da mu nije jasno kako se to moglo

I Kž 993/06-3

dogoditi budući je naručio 7 grama, s tim da ističe kako mu se u zadnje vrijeme događaju čudne stvari. Iz ove obrane optuženika je razvidno da optuženik ne govori istinu, jer je krajnje neuvjerljivo i potpuno neprihvatljivo da bi on umjesto naručenih i unaprijed plaćenih 7 grama droge speed iz nepoznatih razloga dobio količinu od čak 35,85 grama. Nadalje, osnovano se u žalbi državnog odvjetnika ukazuje da je sud prvog stupnja nekritički prihvatio obrazloženja iz obrane koju optuženik iznosi u nastavku postupka, jer niti ona nisu uvjerljiva. Optuženik, na glavnoj raspravi, nakon što se vještačenjem po Centru za kriminalistička vještačenja „I. V.“ utvrdilo da se ne radi o opojnoj drogi amfetamin već o kokainu, tvrdi da uživa kokain i to uglavnom preko vikenda, a kada je na godišnjem odmoru i češće, za razliku od obrane u istrazi kada je tvrdio da konzumira amfetamin. Također je naveo da je kritične zgode i trebao kupiti kokain i to u količini od 35 grama, jer ga je platio svojim novcem dobivenim od prodaje kuće, ali kada su mu policajci po njegovu uhićenju rekli da se radi o amfetaminu, mislio je da je prevaren od prodavatelja, i odlučio je tu verziju iznijeti istražnom sucu.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije mogao olako prihvatiti obrazloženje optuženika da je bio zbunjen i da je zbog toga proturječno iskazivao, jer se radi o vrlo značajnim odstupanjima. U tom kontekstu, kada se obrana optuženika ukazuje dvojbenom, daljnji argumenti koje ističe sud prvog stupnja u prilog svom zaključku da je optuženik drogu kupio za osobnu uporabu, imaju posve drugi smisao. Novčani iznosi sa kojima raspolaže optuženik su već u dobroj mjeri iscrpljeni, a prihodi od prodaje slika u Španjolskoj nisu značajni i redoviti, tako da optuženik koji je inače nezaposlena osoba, u biti nema trajnije izvore prihoda. U žalbi državnog odvjetnika se osnovano relativizira i pitanje optuženikove sklonosti ka uživanju droga. Naime, prema nalazu vještaka dr. B. U., optuženik nije ovisnik o kokainu niti o drugim drogama, pa stoga nije logično da odjednom kupuje najskuplju drogu u takovim količinama i to samo za svoje potrebe.

Iz svih naprijed navedenih razloga, državni odvjetnik je doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, pa je prihvaćanjem njegove žalbe pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Uslijed toga, žalba optuženika, podnijeta zbog odluke o kazni, je postala bespredmetna.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno provesti sve već do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, nakon čega će savjesnom ocjenom tako izvedenih dokaza donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti u skladu s odredbom iz čl. 359. st. 7. ZKP-a.

Slijedom naprijed izloženog, trebalo je primjenom čl. 388. st. 1. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 20. ožujka 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.