Revr-4/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 4/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz K., kojeg zastupa D. Š., odvjetnik iz K., protiv tuženih: 1. T. d.o.o., K., kojeg zastupa D. Č., odvjetnik iz K., i 2. D. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 31. svibnja 2006. broj Gž-1194/06, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 01. prosinca 2005. broj P-1926/98, u sjednici održanoj dana 25. srpnja 2007.

p r e s u d i o j e :

I/ Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, te se presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1194/06 od 31. svibnja 2006. i presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P- 1926/98 od 01. prosinca 2005. preinačuju u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 30.000,00 kn i sudi:

"Tuženici su dužni solidarno platiti tužitelju, pored iznosa dosuđenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1194/06 od 31. svibnja 2006., i iznos od 30.000,00 kn s 15% zateznih kamata od 01. prosinca 2005. do isplate, sve u roku od 15 dana."

II/ Preinačuje se odluka o trošku, sadržana u presudi Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1194/06 od 31. svibnja 2006., tako da su tuženici solidarno dužni nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.700,00 kn.

III/ Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1194/06 od 31. svibnja 2006. odbija se u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 81.000,00 kn spp.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž- 1194/06 od 31. svibnja 2006. djelomično su prihvaćene žalbe tužitelja i tuženika, te je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1926/98 od 01. prosinca 2005. preinačena tako što je tuženicima naloženo da tužitelju solidarno plate iznos od 34.000,00 kn iz naslova naknade nematerijalne štete, dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 111.000,00 kn.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da dosuđene naknade za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti ne predstavljaju pravične novčane naknade. Predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija je djelomično osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392.a/ Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje: ZPP).

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu u kojem je odlučeno o visini naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti.

Odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 53/91, 73/91, 119/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje ZOO) propisano je da će sud za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, ako nađe da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu (st. 1.), te da će pri odlučivanju o visini naknade nematerijalne štete voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i o cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

Glede pretrpljenih fizičkih bolova, u postupku je utvrđeno da je tužitelj u radnoj nesreći od 25. srpnja 1997. zadobio duboke opekline donjeg dijela desne potkoljenice i stopala; da je dana 28. srpnja 1997. operiran te da je odstranjena odumrla koža, učinjena autotransplatacija kože s desne natkoljenice na opečeno mjesto; da je liječen dulje od dva mjeseca; da je fizičke bolove jakog intenziteta trpio pet dana, srednjeg intenzitete deset dana i slabog intenziteta 30 dana, te da, budući da se opeklina nalazi na potkoljenici i gležnju, pokreti uzrokuju bolnost, kao i da je tijekom liječenja trpio nelagodnosti vezane za hospitalizaciju, operacije, previjanje, primanje injekcija, infuzija, te kontrole liječnika.

S obzirom na tako utvrđene pravno relevantne činjenice o kojima ovisi visina naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, kao i općepoznatu okolnost da su ozljede od opeklina osobito bolne, ovaj sud ocjenjuje da primjerena naknada za ovu vrstu nematerijalne štete iznosi 20.000,00 kn.

Što se tiče smanjenja životne aktivnosti, utvrđeno je da je tužiteljeva životna aktivnost kroz prva tri tjedna bila smanjena za 40%, sljedećih mjesec dana za 25%, te narednih mjesec dana za 10%, kao i da se ubuduće tužitelj mora čuvati od izlaganja opečenih dijelova tijela jačem suncu i paziti na obuću kako ne bi došlo do ozljeđivanja transplatirane kože. Zaostale posljedice koje se manifestiraju kao preosjetljivost opečenih dijelova tijela na sunce i određenu obuću, po ocjeni ovog suda predstavljaju trajno smanjenje životne aktivnosti (istina, ne visokog stupnja, ali dugotrajno, s obzirom da je tužitelj ozlijeđen u 30-oj godini života), koje treba uzeti u obzir pri odlučivanju o visini naknade za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti.

Vodeći računa o svim utvrđenim pravno relevantnim okolnostima slučaja, pravičnom novčanom naknadom za ovu vrstu nematerijalne štete, pokazuje se naknada u iznosu od 30.000,00 kn.

Zbog ovih razloga reviziju je valjalo djelomično prihvatiti i odlučiti kao u izreci (čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP).

Razmjerno preinaci presude glede glavnog zahtjeva preinačena je i odluka o trošku (čl. 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 25. srpnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.