II Kž-471/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 471/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. Š. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. R. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 19. kolovoza 2011. broj Kv-Us-64/11 (K-41/07), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. rujna 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. R. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. R. Š. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00 i 51/01 – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. R. Š. iz osnova propisanih u čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP-a.

Protiv tog rješenja žali se opt. R. Š. putem branitelja T. S., odvjetnika iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine pritvor, podredno da se pritvor zamijeni mjerama opreza iz čl. 90. st. 2. toč. 3. i 6. ZKP-a, odnosno kućnim pritvorom iz čl. 102.a ZKP-a i putem branitelja D. Š., odvjetnika iz P., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (obje žalbe razmatrat će se kao jedna žalba).

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv opt. R. Š. i nadalje

č. 1. i 3.

postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnova propisanih u čl. 102. st. 1. to ZKP-a.

II Kž 471/11-4

Pravomoćnom optužnicom optuženiku se stavlja na teret počinjenje pet kaznenih djela protiv imovine, razbojništava iz čl. 218. st. 2. KZ-a, iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik i počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP-a.

Utemeljenost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a proizlazi iz okolnosti što je nazočnost optuženika u ovom postupku, unatoč prethodno poduzetim blažim mjerama u vidu poziva, koji su se vraćali neuručeni te dovedbenih naloga, koji su ostali nerealizirani, osigurana tek određivanjem pritvora te raspisivanjem tjeralice. Naime, premda je bio upoznat s činjenicom da se protiv njega vodi ovaj kazneni postupak, budući da je još u srpnju 2007. primio optužnicu (dostavnica na listu 337 spisa), optuženik je bio dostupan sudu jedino za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u P. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da se optuženik potom nalazio u ekstradicijskom pritvoru u K., odakle je ... izručen R. A., no iz zatvora u K. pušten je 6. svibnja 2010. (list 516 spisa). Kako je nazočnost optuženika u ovom postupku osigurana tek uhićenjem po raspisanoj tjeralici 23. ožujka 2011., dakle, više od deset mjeseci nakon što je izašao iz zatvora u R. A., s pravom zaključuje prvostupanjski sud da sve izložene okolnosti, zajedno s težinom i brojnošću kaznenih djela te visinom propisane i očekivane kazne, upućuju na opasnost od bijega optuženika. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da optuženik nije imao saznanja da se protiv njega vodi kazneni postupak te da je za njegovu nedostupnost sudu „kriv“ splet nesretnih okolnosti te animozitet policijskih službenika, koji je našao odraza i kod uručivanja sudskih poziva optuženiku.

One okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika proizlaze iz brojnosti imovinskih kaznenih djela koja mu se pravomoćnom optužnicom stavljaju na teret, načina njihova počinjenja, koji ukazuje na visoko izraženi stupanj kriminalne volje i upornosti u kriminalnom postupanju optuženika, kratkoće inkriminiranog razdoblja te činjenice da je, prema izvatku iz kaznene evidencije (list 582-583 spisa), optuženikovo ponašanje bilo neusklađeno s pravnim poretkom i prije i poslije inkriminiranog razdoblja. Dovodeći sve ove okolnosti u međusobnu vezu, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako one opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti nova istovrsna ili slična kaznena djela s ciljem stjecanja sredstava za egzistenciju. Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjena mjere pritvora protiv optuženika i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a i nadalje jedina primjerena mjera kojom se otklanja iteracijska opasnost, dok se ista svrha ne bi mogla ostvariti niti jednom u žalbi predloženom mjerom opreza, a niti kućnim pritvorom.

U odnosu na žalbene navode kojima se ističe mogućnost određivanja jamstva, žalitelju se napominje da ima mogućnosti u daljnjem tijeku postupka ponoviti prijedlog da mu se ukine pritvor uz polaganje jamstva, o čemu će onda odlučivati prvostupanjski sud, s obzirom na to da drugostupanjski sud kada odlučuje o žalbi protiv rješenja produljenju pritvora, nije ovlašten odlučivati o prijedlogu za ukidanje pritvora uz polaganje jamstva.

Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodom kojim se pobija osnovana sumnja budući da je u ovom stadiju postupka, kao pretpostavka za pritvor, dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, koji je opravdan pravomoćnom optužnicom, dok prilikom preispitivanja odluke o pritvoru sud nije ovlašten utvrđivati je li optuženik doista i počinio kaznena djela

II Kž 471/11-4

koja mu se stavljaju na teret, niti njihova kvalifikacija budući da će se o tome odlučiti tek nakon što bude proveden cjelokupni postupak.

Okolnosti da je optuženik oženjen, da je otac maloljetnog djeteta te da ima vlastiti obrt, kao i svijest o kaznenim djelima, su okolnosti koje će se optuženiku moći uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne u slučaju osuđujuće presude, međutim, prilikom preispitivanja odluke o daljnjoj primjeni mjere pritvora one nisu od utjecaja.

Budući da žalbom optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. rujna 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.