Revr-1597/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1597/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. J. S. iz Z., zastupane po punomoćniku H. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. Z., zastupane po punomoćniku A. J., odvjetniku iz O. u. J., Z., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-3197/09-2 od 16. veljače 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-4599/99-49 od 4. svibnja 2009., u sjednici održanoj 12. siječnja 2011.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu br. … s ponudom izmijenjenog ugovora tuženika od … 1999., kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu od … 1998.. Pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 16.643,03 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu 16.775,00 kn s pripadajućom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu te odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu mu troškova parničnog postupka i troška revizije.

Tužitelj u odgovoru na reviziju pobija navode revizije i predlaže da se odbaci kao nedopuštena, podredno odbije kao neosnovana.

Revizija tuženika nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8., na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 392. a. st. 1. ZPP.

Ne postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između ovoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava (posebno zapisnika 18. lipnja 1999.) i iskaza svjedoka. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Tuženik u reviziji analizira i ocjenjuje provedene dokaze, odnosno daje svoju ocjenu provedenih dokaza, čime faktično prigovora pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog kojih razloga se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

U postupku je utvrđeno da su stranke … 1998. sklopile ugovor o radu br. …, te da je tuženik … 1999. donio odluku o otkazu tog ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora.

Nadalje, utvrđeno je da je tuženik … 1999. donio odluku kojom poništava odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora br. …, tako da ostaje na snazi ugovor o radu od … 1998. br. … Nakon toga da je tuženik ponovno donio odluku br. .. od … 1999. o otkazu ugovora o radu (br. …) s ponudom izmijenjenog ugovora. Utvrđeno je i da tuženik nije obavijestio zaposleničko vijeće o namjeravanom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Naime, sastanak koji je održan … 1999., a na kojem su bili prisutni članovi zaposleničkog vijeća, kao i uprava tuženika, nije bio sastanak na kojem se raspravljalo i odlučivalo o davanju suglasnosti ili protivljenju otkazu ugovora o radu tuženika s ponudom izmijenjenog ugovora od … 1999..

Iz tih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da tuženik prilikom otkaza ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora nije poštivao postupak otkazivanja propisan odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 88/01 i 82/01 - ZR) i baš čl. 145. u svezi sa čl. 117..

Naime, odredbom čl. 145. st. 1. ZR propisano je da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci, te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj radnika. Prema st. 2. istog članka, važnim odlukama iz st. 1. ovog članka, smatraju se osobito, između ostalih, odluka o otkazu ugovora o radu, a prema st. 11. istog članka, odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovog Zakona o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem je ništava.

Prema odredbi čl. 117. ZR namjeru da otkaže određeni ugovor o radu, poslodavac je dužan priopćiti radničkom vijeću, te je dužan o toj odluci savjetovati se sa radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima opisanim ovim Zakonom.

Kako je tuženik propustio postupiti prema citiranim odredbama pravilno su sudovi ocijenili da je odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora br. … od … 1999. nezakonita, te prihvatili tužbeni zahtjev. Ujedno su pravilno sudovi, sukladno čl. 85. st. 3. ZR naložili isplatu iznosa 16.643,03 kn s pripadajućom zateznom kamatom na ime naknade plaće.

Na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

Na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP tužitelju nije odmjeren trošak za sastav odgovora na reviziju, budući isti nije bio potreban.

U Zagrebu, 12. siječnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.