Revr-326/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 326/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P. iz Z., koju zastupa E. H., odvjetnik iz Z., protiv tužene INA – INDUSTRIJA NAFTE d. d. Zagreb – INA-TRGOVINA, Zagreb, radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 2003. broj Gžr-756/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2002. broj Pr-4490/01, u sjednici održanoj dana 14. siječnja 2004.,

p r e s u d i o j e :

I/ Revizija tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-756/02 od 11. ožujka 2003. odbija se.

II/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr- 756/02 od 11. ožujka 2003. odbijena je žalba tužene i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-4490/01 od 15. siječnja 2002., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za poništenje odluka tužene o prestanku radnog odnosa tužiteljice, broj KS-OT- 545/91 od 27.09.1991. i Kž-O-49/91 od 09.12.1991. (dalje: osporene odluke), vraćanja na rad i isplatu naknade plaće.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. ZPP, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava revizijske navode i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da je ista donesena u postupku u kojem nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti ne postoji, a na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka tužena u reviziji određeno ne ukazuje) i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

U ovom sporu za zaštitu radnih prava povrijeđenih osporenim odlukama tužene o prestanku radnog odnosa tužiteljice zbog neopravdanog izostanka s posla u vremenu od 16.- 20. rujna 1991., u reviziji je sporno pravno pitanje, je li pravilna pravna ocjena sudova prvog i drugog stupnja da je tužiteljica opravdano izostala s posla u navedenom razdoblju, te, nastavno tome, je li pravilno primijenjena odredba čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (“Narodne novine” br. 34/91; dalje: ZOPRO) kada je (arg. a contrario) odlučeno da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prestanak radnog odnosa propisane tom odredbom.

Odlučujući o sporu, u osporenoj presudi je utvrđeno da tužiteljica u vremenu od 16.- 20. rujna 1991. nije neopravdano izostala s posla; da su u tom vremenu u Zagrebu bile zračne uzbune i da većina radnica s malom djecom, po odobrenju tužene, u to vrijeme nije dolazila na posao, a da su svi ti izostanci smatrani opravdanima; da je tužiteljica o namjeravanom izostanku s posla obavijestila neposrednog rukovoditelja preko svjedokinje K. K., koja je tog dana jedina radila u njegovom uredu.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja relevantnog za primjenu odredbe čl. 75. st. 2. toč. 3. ZOPRO, sudovi su pravilno ocijenili da tužiteljica nije neopravdano izostala s posla, te su pravilno odlučili da nije postojao zakonski osnov iz citirane odredbe za donošenje odluke o prestanku radnog odnosa tužiteljice, pa da su stoga osporene odluke tužene nezakonite.

Nastavno tome, pravilno su odlučili kada su osporene odluke poništili, naložili tuženoj da tužiteljicu vrati na poslove na kojima je radila prije donošenja osporenih odluka i da joj isplati naknadu plaće u visini dosuđenog iznosa.

Revizijski navodi kojima se osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja predstavljaju nedopušten revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP), pa isti nisu ocijenjeni.

Neosnovano tužena u reviziji ističe da je predmet raspravljanja u ovoj parnici trebao biti i tužiteljičin navodni izostanak s posla i nakon 20.09.1991., pa sve do 27.09.1991., kada je donesena osporena prvostupanjska odluka tužene.

Taj navodni izostanak tužiteljice s posla od 21.-27.09.1991. nije bio ni predmet raspravljanja u postupku za zaštitu prava kod tužene, pa ne može biti ni predmet raspravljanja u parnici u kojoj se ostvaruje sudska zaštita istog prava.

Osim toga, pravilno je pravno stajalište osporene presude, da bi sud, kad bi se upustio u raspravljanje tužiteljičinog izostanka s posla u vremenu od 21.-27.09.1991., prekoračio svoja ovlaštenja da u postupku sudske zaštite povrijeđenog prava ispituje zakonitost pobijanih odluka isključivo u granicama činjeničnog i pravnog osnova na kojima se one temelje.

Ocjenjujući iz ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, valjalo odbiti.

Tužiteljici nije priznat trošak odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu, 14. siječnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.