Rev-738/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 738/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini i mr. sci. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J. iz G. S., kojeg zastupa P. Ž., odvjetnik iz S. T., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, a ovo pak Državno pravobraniteljstvo Krapinsko-zagorske županije, Ispostava Zlatar, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 27. listopada 1999. godine, broj: Gž- 1805/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici od 10. svibnja 1999. godine, broj: P-40/99, u sjednici održanoj dana 11. lipnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica da tužitelju na ime naknade štete plati iznos od 99.400,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i naknadi parnični trošak u iznosu od 6.577,36 kn, dok je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.600,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu.

Protiv te presude reviziju je izjavila tuženica iz svih razloga navedenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je ocijenio da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na koju ovaj revizijski sud pazi primjenom čl. 386. ZPP-a po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino, kad se revident na postojanje takvih povreda određeno i poziva.

Tuženica ne obrazlaže posebno ni jednu od takvih bitnih povreda, niti ih konkretno naznačuje, pa ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tvrdnja revidentice da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se tako ostvario revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP-a je također neosnovana.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da je dana 12. veljače 1998. godine saobraćajnu nezgodu prouzročio R.P. kada je upravljajući kombiniranim automobilom marke "Volkswagen" – broj 853/84 reg. oznake …, vlasništvo VP … Z., u Z., u Z. ulici na križanju s I. ulicom ne poštujući prometni znak "stop – obavezno zaustavljanje", ušao u raskrižje, te skrećući u lijevo nije propustio vozila koja su mu se kretala Z. ulicom, te je tom prilikom lijevim dijelom automobila naletio na prednji dio ručnih kolica za odvoz smeća kojima je pravilno upravljao tužitelj krećući se kolnikom Z. ulice desnom stranom i teško ga ozlijedio.

Kako je utvrđeno da tužitelj nije ničim pridonio štetnom događaju, to u konkretnom slučaju tuženica tužitelju odgovara po općim propisima za naknadu štete i to temeljem odredbe čl. 174. Zakona o obveznim odnosima za puni opseg štete.

Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj zadobio udarne ozljede i natučenje desne natkoljenice desnog koljena, prijelom desne koljeničke kosti, prijelom ispod glavice desne lisne kosti s krvarenjem u koljenu, uslijed kojih ozljeda je smanjena opća životna i radna sposobnost tužitelja za 25 do 30%, a otežani hod uz šetanje, ožiljci i deformitet desnog koljena kod tužitelja predstavljaju naruženje na granici srednjeg i manjeg stupnja.

Utvrđeno je nadalje da je uslijed zadobivenih ozljeda tužitelj trpio jake bolove kroz 10 dana, srednje jake kroz 14 dana, a manje kroz 30 dana, dok je strah trpio i to jaki 2 dana, srednje jakosti 8 dana, te manji kroz 10 dana.

Kod ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja po ocjeni ovog suda, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo u dosuđenju pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu kad su tužitelju s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti dosudili 60.000,00 kn, za naruženost 10.000,00 kn, za fizičke bolove 12.000,00 kn, kao i za strah 12.000,00 kn. To stoga što su pri odmjeravanju pravične naknade cijenili sve okolnosti koje predviđa odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i dr. – u daljnjem tekstu: ZOO) posebice imajući u vidu intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, opseg trajnih posljedica, te njezine pojavnosti vezano uz životnu dob tužitelja i njegovu profesiju.

Kako je utvrđeno da je zbog zadobivenih ozljeda, dok se liječio kod kuće tužitelju bila potrebna pomoć i njega druge osobe i to tri sata dnevno kroz četiri mjeseca, to su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo i to čl. 195. st. 1. ZOO-a, kad su tužitelju za taj vid štete dosudili iznos od 5.400,00 kn.

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 11. lipnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.