I Kž-643/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 643/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala, Žarka Dundovića, Miroslava Šovanja i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. B. zbog kaznenog djela iz članka 34. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske u vezi s člankom 17. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. travnja 2007. broj K-24/07, u sjednici održanoj 23. rujna 2009., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. J. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. J. B. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 34. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske u vezi s člankom 17. i člankom 7. stavkom 3. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske opisano pod točkom 1. izreke, a na temelju istih propisa optuženica je, uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

Na temelju članka 45. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske opt. J. B. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je provela u pritvoru od 2. veljače do 2. lipnja 1994. te od 29. prosinca 2006. do 8. ožujka 2007. godine.

Na temelju članka 122. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku opt. J. B. u cijelosti je đena obveze naknade troškova kaznenog postupka.

oslobo

I Kž 643/07-3

Nasuprot tome, a na temelju članka 353. točke 3. Zakona o kaznenom postupku, protiv opt. J. B. odbijena je optužba da bi počinila kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 34. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske u vezi s člankom 17. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske opisano pod točkom 2. izreke.

Protiv osuđujućeg dijela ove presude žalbu je podnijela opt. J. B. putem branitelja, odvjetnika A. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da se optuženica oslobodi od optužbe odnosno da se oslobodi od kazne.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se podneskom očitovalo o žalbi na način da istu smatra neosnovanom te je predložilo njeno odbijanje, a kod tog prijedloga ostao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nazočan u sjednici drugostupanjskog vijeća.

Žalba nije osnovana.

Opt. J. B. ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali istu ne obrazlaže, a ne navodi određeno niti neku od povreda kaznenog zakona iz članka 368. Zakona o kaznenom postupku, već tvrdi da je sud prvog stupnja „trebao prihvatiti obranu okr. i utvrditi da je postupala u nužnoj obrani te ju je trebao osloboditi optužbe, a ukoliko je smatrao da je okr. doista prekoračila granice nužne obrane, tada je s obzirom da je do prekoračenja došlo zbog jake razdraženosti ili prepasti prouzročene napadom, (…) sud optuženu trebao osloboditi kazne“. Iz iznesenog proizlazi da optuženica ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, dakle, da smatra da je sud na ono činjenično stanje koje po stajalištu žaliteljice proizlazi iz provedenih dokaza - a ne na one činjenice koje je sud utvrdio - trebao primijeniti drugu pravnu normu. Međutim, postojanje povreda kaznenog zakona iz članka 368. točke 1. do 4. Zakona o kaznenom postupku ocjenjuje se samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje bi, po ocjeni žaliteljice, proizlaze iz provedenih dokaza. Dakle, ovi žalbeni navodi u suštini se svode na pobijanje ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa su u ovoj odluci i cijenjeni kod obrazlaganja te žalbene osnove.

Stoga ovdje valja odgovoriti da sud prvog stupnja nije počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 379. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku, pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženice počinio neku povredu kaznenog zakona na koju drugostupanjski sud, prema odredbi članka 379. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku, pazi po službenoj dužnosti.

Nije u pravu opt. J. B. kada tvrdi da je sud prvog stupnja trebao prihvatiti njen iskaz i utvrditi da ona nije prekoračila granice nužne obrane ili, barem, da je postupala na mah.

I Kž 643/07-3

Naime, prvostupanjski je sud ispravno ocijenio sve provedene dokaze, svakoga pojedinačno i u vezi s ostalima, a s posebnom pozornošću cijenio je upravo iskaz optuženice, kojega je, u dijelu u kojem ona opisuje pod kojim okolnostima je došlo do njenog ubadanja nožem ošt. I. V., prihvatio kao istinit.

Pritom prvostupanjski sud ispravno ističe činjenicu da je oštećeni V., kako je to i opt. J. B. opisala, nju uhvatio za lijevu ruku, nakon čega mu je ona nožem, kojega je držala u desnoj ruci koja joj je bila slobodna, zadala dva uboda u prsni koš, jedan u prednjoj pazušnoj liniji između IV. i V. rebra, a drugi u stražnjoj pazušnoj liniji, te da je oštećenik zadobio i posjekotinu desnog palca s ozljedom tetive.

Stoga se, imajući u vidu činjenicu da optuženica tijekom predmetnog događaja nije zadobila nikakve tjelesne ozljede, što jasno upućuje na zaključak da intenzitet oštećenikovog napada na nju nije bio tako jak da bi se ona našla u bezizlaznoj situaciji, posebno i okolnost da je oštećenik bio goloruk, kao i da su u kritično vrijeme njihovi odnosi bili poremećeni jer je među njima tada češće dolazilo do svađa i sukoba, ukazuje ispravnim zaključak tog suda da je opt. J. B., upotrijebivši nož kao sredstvo koje je bilo u očiglednom nesrazmjeru sa stupnjem oštećenikovog napada u tom trenutku (njegovim hvatanjem optuženice za lijevu ruku), i to na način da mu zadaje dva uboda u dio tijela u kojem se nalaze vitalni organi, prekoračila granice one obrane koja je bila nužna za odbijanje opisanog napada ošt. I. V. na njen tjelesni integritet.

Pritom valja ukazati i na dio nalaza i mišljenja liječnika vještaka prof. dr. D. Z. iz kojeg proizlazi da se optuženica prilikom zadavanja ošt. V. uboda nožem nalazila s njegove desne bočne strane, što također ukazuje na zaključak o znatno slabijem intenzitetu oštećenikovog napada na opt. J. B. i nesrazmjeru između tog napada i sredstva te načina na koji se ona od njega obranila.

Nije u pravu opt. J. B. niti kada u žalbi tvrdi da kritične zgode nije postupala sa sviješću da može usmrtiti oštećenika odnosno da nije imala namjeru niti ozlijediti ga, a kamoli usmrtiti ga. Kako je već ranije navedeno, nesporno je da je optuženica ošt. I. V. nožem zadala dvije ubodne rane prsišta, dakle, ubola ga je dva puta u dio tijela u kojem se nalaze vitalni organi čije ozljeđivanje, što je općepoznato, dovodi do smrti, a smrtna posljedica ovdje je otklonjena medicinskom intervencijom. Budući da je optuženici desna ruka bila slobodna (ona u svojoj obrani ne opisuje niti pokušaje oštećenika da ju uhvati za tu ruku ili da joj pokuša oteti nož), očigledno je da je ona mogla birati i mjesto i intenzitet uboda nožem, pa je, zadajući dva uboda oštećenika u prsa jasno iskazala u tom trenutku stvorenu namjeru da ga usmrti.

Konačno, iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrice dr. V. F. Š. ne proizlazi ni da bi opt. J. B. kritične zgode postupala na mah. Vještakinja je, naime, kod optuženice konstatirala narcistički poremećaj osobnosti te je navela da takve osobe mogu velikom agresijom reagirati bez povoda ili na mali povod, zbog čega se niti stanje povišenog afekta, da je kritične zgode i postojalo kod optuženice (a takvo njeno stanje vještakinja nije opisala), ne bi moglo smatrati posljedicom oštećenikovog napada (koji, kako je već navedeno, nije bio takvog intenziteta da bi ugrozio život optuženice), već bi ono prvenstveno proizlazilo iz opisane strukture njene osobnosti.

I Kž 643/07-3

Slijedom svega iznesenog, sud prvog stupnja ispravno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo i ispravni zaključak o takvom postupanju opt. J. B. kritične zgode u kojem se stječu svi bitni subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela pokušaja ubojstva u prekoračenju nužne obrane, za koje djelo ju je i proglasio krivom, a žalbenim navodima optuženice takva utvrđenja nisu dovedena u sumnju, niti se tom žalbom ukazuje na neke činjenice koje bi mogle biti odlučne za kaznenopravnu kvalifikaciju njenih radnji, koje činjenice bi sud prvog stupnja propustio utvrditi.

Zbog toga se žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 369. Zakona o kaznenom postupku) ukazuje neosnovanom.

Iako optuženica navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog odluke o kazni, u žalbi ne ukazuje na razloge drugačije ocjene olakotnih i otegotnih okolnosti od one ocjene koju daje prvostupanjski sud, niti ističe neke okolnosti koje bi sud prvog stupnja propustio cijeniti olakotnima.

Stoga na ovaj dio žalbe opt. J. B. valja odgovoriti da se kazna zatvora u trajanju jedne godine, dakle, na donjoj granici kazne koju je i primjenom odredaba o ublažavanju (članak 39. stavak 1. točka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske) moguće izreći za ovo djelo, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ukazuje primjerenom počinjenom djelu i ličnosti počiniteljice te pogodnom da ostvari svrhu kažnjavanja.

Zbog toga se i žalba optuženice zbog odluke o kazni (članak 370. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku) ukazuje neosnovanom.

Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženica pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 379. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju članka 387. Zakona o kaznenom postupku žalbu opt. J. B. odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. rujna 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.