I Kž-473/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 473/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te Novoselec dr. Petra, Frančula mr. Rudolfa, Gudelj Milana i Petranović Milana kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. L.D. zbog krivičnog djela iz čl. 236.b. st. 1. KZRH, odlučujući povodom žalbi Vojnog državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 6. svibnja 1993. K 220/93, u sjednici održanoj 30. lipnja 1993., saslušavši zamjenika Državnog odvjetnika Republike Hrvatske C.B.,

r i j e š i o j e :

I Uvažava se žalba opt. L.D., ukida se pobijana presuda te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II Zbog odluke pod I žalba Vojnog državnog odvjetnika je postala bespredmetna.

III Pritvor protiv opt. L.D. se ukida.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom odbijena je optužba protiv opt. L.D. da bi učinio kriv. djelo ugrožavanja teritorijalne ukupnosti iz čl. 236.b. st. 1. KZRH (sada čl. 231. st. 1.).

Protiv te presude podnio je žalbu Vojni državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Žalbu je podnio i opt. L.D. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, ili je preinači tako da ga oslobodi optužbe.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se uvaži žalba Vojnog državnog odvjetnika, da se ukine presuda suda prvog stupnja i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje, a podržao je i žalbu branitelja optuženika.

Žalba opt. L.D. je osnovana.

I po stajalištu ovoga suda, ispravno je stajalište suda prvoga stupnja da u postupku optuženika nema elemenata krivičnog djela ugrožavanja teritorijalne ukupnosti iz čl. 236.b. st. 1. KZRH (sada čl. 231. st. 1.). Sama okolnost da je optuženik kao pripadnik tadašnje "JNA" sudjelovao u ratnim operacijama ne ukazuje još na to da je pokušao silom otcijepiti dio teritorija Republike Hrvatske, pogotovo kada se ima u vidu da tadašnje rukovodstvo "JNA" nije priznavalo prave ciljeve svoje djelatnosti, nego je tvrdilo da je zadatak "JNA" "razdvajanje sukobljenih strana", te u tom cilju indoktriniralo svoje pripadnike, pa tako i optuženika, kako se to vidi iz njegove obrane. Inkriminirana djelatnost optuženika, kao građanina Republike Hrvatske, svodi se na služenje u neprijateljskoj vojsci i treba je ispravno pravno označiti kao krivično djelo službe u neprijateljskoj vojsci iz čl. 108. st. 1. OKZRH (N.N. broj 31 od 16. travnja 1993.), ranije čl. 119. st. 1. OKZRH.

Međutim, u pravu je optuženik kada tvrdi da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 6. ZKP jer je, pošavši od ispravne pravne oznake djela, nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti. Taj sud je zaista pogrešno zaključio da nije stvarno nadležan da sudi za krivično djelo službe u neprijateljskoj vojsci iz čl. 108. st. 1. OKZRH (ranije čl. 119. st. 1.) jer je čl. 4. st. 1. toč. 3. Uredbe o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("NN" br. 67/91, 25/92 i 81/92) izričito propisano da su vojni sudovi nadležni suditi u krivičnim predmetima civilnim osobama i za krivično djelo iz čl. 119. OKZRH.

Iz navedenih razloga žalba Vojnog državnog odvjetnika je bespredmetna, pa se ovaj sud nije upuštao u njeno raspravljanje.

Ako usvoji pravnu ocjenu djela izraženu u pobijanoj presudi i u ovom rješenju, sud prvoga stupnja će na ponovnom suđenju ispitati je su li ispunjene pretpostavke za primjenu oprosta u smislu Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("NN" br. 58/92).

S obzirom da je ukinuta pobijana presuda, a optuženik se nalazi u pritvoru, ovaj sud je ispitao daljnju osnovanost pritvora (čl. 375. st. 4. ZKP) te utvrdio da više nema osnova za pritvor. Imajući u vidu da se optuženik dobrovoljno vratio u Republiku Hrvatsku, a i s obzirom na pravno shvaćanje zauzeto u pobijanoj presudi i u ovom rješenju, prema kome se u radnjama optuženika ne radi o krivičnom djelu ugrožavanja teritorijalne ukupnosti iz čl. 231. st. 1. KZRH, nema više opasnosti od bijega optuženika, pa stoga ni razloga za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP.

Iz navedenih razloga valjalo je u svemu riješiti kao u izreci (čl. 375. st. 1. i 4. ZKP).

U Zagrebu, 30. lipnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Kocijančić Erika v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

I Kž 473/93

(Štefica Klepac)