Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to correct application of tort law regarding pain and suffering damages.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment awarding damages for personal injury. The court found that the lower courts correctly applied the Obligations Act to calculate compensation for physical pain, fear, and mental anguish resulting from a traffic accident. Consequently, the appellate court ruled that the awarded amounts were appropriate and no material breach of procedural law occurred.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court may reject an appeal if the lower court correctly applied the law to assess damages for physical and mental suffering, and no material breach of procedural rules is found.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1845/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davrke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz R., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz R., protiv tuženika C. " d.d. Z., F. R., zastupanog po punomoćnicima A. J. i dr., odvjetnicima iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 18. veljače 1998. godine posl. br. Gž-126/98-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 14. svibnja 1997. godine posl. br. P-3689/94-20, u sjednici održanoj dana 3. travnja 2001. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade štete novčani iznos od 49.500,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 1997. godine pa do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 6.442,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. U preostalom je dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se presuda preinači shodno navodima revizije, a tužitelju dosudi i trošak izjavljivanja revizije.
Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutog revizijskog razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP), sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je revizijski sud utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.
Tako nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je u postupku pravilno primijenjena odredba iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91, 3/94 - dalje: ZOO) kada je s naslova pretrpljenih fizičkih boli tužitelju dosuđen iznos od 8.000,00 kn, s naslova pretrpljenog straha 5.000,00 kn, nagrđenja 5.500,00 kn, te s naslova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 23.000,00 kn. Ovo stoga što je tužitelj povrijeđen u prometnoj nezgodi dana 29. travnja 1993. godine kada je zadobio višestruke udarce po nogama, glavi, nosu, kao i udarno-gnječne rane višestruke lokacije, te potres mozga, pa cijeneći intenzitet i trajanje kako pretrpljenih fizičkih boli, tako i straha, nema mjesta zaključku da bi dosuđene naknade po ovim osnovama bile neprimjereno niske i dosuđena naknada zbog nagrđenja primjerena je utvrđenom stupnju koji se kreće od srednjeg do lakšeg stupnja.
Utvrđeni stupanj smanjenja životne aktivnosti od 6 do 8 % zbog bolova u koljenima a zbog povrede zgloba, te i zbog pojave posttraumatske neuroze koja umanjuje životnu aktivnost tužitelja za daljnjih 5 do 10%, ne opravdava dosudu veće novčane satisfakcije iznad one već dosuđene po prvostupanjskom sudu.
I dosuđena naknada s naslova materijalne štete u visini od 8.000,00 kn predstavlja adekvatnu nadoknadu tužitelju za uništene odjevne predmete, obuću i ručni sat.
Zato je tužitelju pravilno dosuđen iznos od ukupno 49.500,00 kn, pa je s preostalim iznosom od 43.500,00 kn tužitelj zato pravilno odbijen.
Valjalo je tako u svemu reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 3. travnja 2001. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.