III Kr-468/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 468/02-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 4. u vezi st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Županijskog suda u Dubrovniku br. Kž 72/02 od 30. kolovoza 2002. godine i presuda Općinskog suda u Dubrovniku br. K 92/02 od 18. travnja 2002. godine, u sjednici održanoj 17. prosinca 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. M. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 30. kolovoza 2002. godine, br. Kž 72/02, kojom je preinačena u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 18. travnja 2002. godine, br. K 92/02, osuđen je M. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 4. u vezi st. 1. na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca.

Protiv te pravomoćne presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje te presude, zbog povrede kaznenog zakona (čl. 368. toč. 2. ZKP), s prijedlogom da se presuda preinači i okrivljeni oslobodi od optužbe, odnosno da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu u cijelosti i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom odgovoru na zahtjev predložio je da se on odbije kao neosnovan. Zahtjev nije osnovan.

III Kr 468/02-3

Osuđeni kao povredu kaznenog zakona ističe da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno, da je okrivljeni bio napadnut, te da je odbijao od sebe istovremeni protupravni napad, koji nije prestajao, nadalje, pogrešno je utvrđeno u postupku da je namjera okrivljenog bila da teško tjelesno povredi oštećenika. Okolnosti su to koje, tvrdi osuđenik, isključuju krivnju.

Postojanje nužne obrane koje se ističe u zahtjevu bio bi razlog za isključenje protupravnosti, a utvrđenje činitelja važnih za strukturu nužne obrane (protupravni napad, nužnost obrane itd.) činjenično je pitanje, pa navodi zahtjeva u stvari su prigovori pravilnosti odnosno potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja. Nedvojbeno se kod utvrđenja postojanja nužne obrane moraju obuhvatiti okolnosti iz činjeničnog kompleksa, koje odgovaraju odgovornostima iz odnosnog zakonskog bića kaznenog djela. Postojanje odnosno nepostojanje nužne obrane odnosi se na samu radnju izvršenja djela.

Pobijati pravomoćnu presudu zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, može se zbog povrede kaznenog zakona (čl. 425. st. 1. ZKP), a zahtjev se može postaviti u pogledu povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. do 5. ZKP (čl. 427. toč. 1. ZKP). Kako na temelju izloženog proizlazi da je zahtjev osuđenika podnesen zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu se stekli uvjeti predviđeni u čl. 425. ZKP, te je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo, po čl. 421. u vezi čl. 429. ZKP odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 17. prosinca 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.