Rev-251/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 251/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice O. b. H. d.d., koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., protiv ovršenice V. I. iz S., koju zastupa punomoćnica I. G., odvjetnica u S., ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžovr-224/10 od 24. siječnja 2011., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3991/06 od 27. prosinca 2006., 26. ožujka 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija ovršenice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P-919/02 od 17. rujna 2004., radi naplate iznosa od 26.928,86 kn te troškova parničnog postupka u iznosu od 8.019,45 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, kao i troškova ovršnog postupka, pljenidbom, popisom, procjenom, oduzimanjem i povjeravanjem ovršeničinih pokretnina na čuvanje ovrhovoditeljici i namirenjem ovrhovoditeljice.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđeno je rješenje o ovrsi suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), navodeći da drugostupanjski sud pogrešno tumači odredbu čl. 35. Ovršnog zakona. Predlaže ukinuti pobijano i rješenje suda prvog stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 12. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Iz navedenog slijedi da stranke u ovršnom postupku mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja samo ako odluka u postupku ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom predmetu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U ovom predmetu ovršenica u reviziji navodi da je drugostupanjski sud pogrešno tumačio odredbu čl. 35. OZ, a da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Međutim, ovršenica nije određeno navela ni jedno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje u odnosu na koje se može izjaviti revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, a što je bila dužna prema izričitoj zakonskoj odredbi iz st. 3. čl. 382. ZPP.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Pritom treba reći da Vrhovni sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta takvo važno pitanje, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.

Ovršenica nije niti izložila razloge zbog kojih smatra da bi neko pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a što je bila dužna prema izričitoj zakonskoj odredbi iz st. 3. čl. 382. ZPP. Ovršenica se samo paušalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP i navodi da se radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i predlaže da o istom Vrhovni sud zauzme stajalište. Time je revidentica ostala kod općenitih tvrdnji i nije konkretizirala razloge zbog kojih smatra da bi neko pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

S obzirom da revizija ovršenice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP te ne sadrži određeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena niti razloge zbog kojih je to pitanje važno, revizija ovršenice protiv drugostupanjskog rješenja nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 392. ZPP u vezi čl. 19. OZ valjalo je reviziju odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 26. ožujka 2012.

Sutkinja:

Jasna Guštek, v.r.