Legislator Case Law & Legislation
Rev-2447/1995-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal for unpaid wages during wartime waiting period as legally due.

Case Number Rev-2447/1995-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering payment of wages to an employee who was on 'waiting' status during 1991-1992. The court found that despite the defendant's claim of wartime inability to operate, the employee was legally entitled to at least the minimum wage during this period under specific labor regulations. Consequently, the court ruled that the lower courts correctly determined the facts and applied the law without error, rejecting the appeal as unfounded.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7.; Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radnim odnosima čl. 5.; Uredba o načinu isplate zajamčenih dohodaka čl. 3. i 4.; Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa čl. 49. st. 3.; Radnici na čekanju imaju pravo na minimalnu plaću; revizija se odbija ako su činjenice utvrđene i pravo primijenjeno ispravno.

Keywords

AI generated
wages during waiting period wartime labor obligations minimum wage entitlement labor dispute appeal passive legitimation interest on wages Supreme Court review

Cited Legislation

AI generated
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7.
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 13.
Zakon o parničnom postupku čl. 385. st. 3.
Zakon o parničnom postupku čl. 393.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radnim odnosima čl. 5.
Zakon o radnim odnosima čl. 21. st. 2. podstavka 4.
Uredba o načinu isplate zajamčenih dohodaka čl. 3. i 4.
Uredba o načinu isplate zajamčenih dohodaka čl. 5. st. 3.
Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa čl. 49. st. 3.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2447/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.B. iz P., I.D., koju zastupa punomoćnik Z.C., odvjetnik iz V., protiv tuženika Z. trgovačko poduzeće d.d. V., radi isplate osobnog dohotka, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 13. travnja 1995. godine broj Gž-728/95-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 19.10.1994. godine broj P-866/94-3, u sjednici održanoj 14. siječnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 19. listopada 1994. godine broj P- 866/94-3 suđeno je:

"Tuženik TP Z. d.d. V., dužan je platiti tužiteljici B.M. iz P. :

- za listopada 1991. godine iznos od 6,56 kn sa kamatom tekućom od 1.11.1991. godine do isplate,

- za studeni 1991. godine iznos od 6,56 kn sa kamatom tekućom od 1.12.1991. godine do isplate,

- za prosinac 1991. godine iznos od 6,56 kn sa kamatom tekućom od 1.1.1992. godine do isplate,

- za siječanj 1992. godine iznos od 6,56 kn sa kamatom tekućom od 1.2.1992. godine do isplate,

- za veljaču 1992. godine iznos od 6,56 kn sa kamatom tekućom od 1.3.1992. godine do isplate,

- za ožujak 1992. godine iznos od 6,56 kn sa kamatom tekućom od 1.4.1992. godine do isplate,

- za travanj 1992. godine iznos od 8,86 kn sa kamatom tekućom od 1.5.1992. godine do isplate,

- za svibanj 1992. godine iznos od 8,86 kn sa kamatom od 1.6.1992. godine od isplate, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 660,00 kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 13. travnja 1995. godine broj Gž-728/95-2 žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se pobijana presuda preinači i odbije tužba i tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu troška sudskih pristojbi ili da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer su u postupku utvrđene sve odlučne činjenice i okolnosti o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

Nema ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge zbog kojih je udovoljeno tužbenom zahtjevu.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica djelatnica tuženika, da se u spornom vremenskom periodu nalazila na "čekanju", da nije za traženo vrijeme primila plaću.

Nije osnovan revizijski prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik pasivno legitimiran u ovom sporu a ne Zavod za zapošljavanje na čijem se području nalazi tuženo poduzeće.

Naime, kada je tužiteljica djelatnik tuženika ona osnovano potražuje osobni dohodak od svog poslodavca.

Imajući u vidu da u postupku nije bio sporan iznos minimalne plaće tužiteljice za zatraženo razdoblje zakonito je odlučeno kada je udovoljno zahtjevu tužiteljice.

Naime, odredbom čl. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 19/92) izmijenjen je čl. 21. Zakona o radnim odnosima i prema izmijenjenoj odredbi čl. 21. st. 2. podstavka 4. radnicima za vrijeme čekanja pripada plaća najmanje u visini minimalne plaće.

Neosnovano tuženik smatra da jer je zbog rata bio u nemogućnosti obavljati djelatnost nije dužan tužiteljici isplatiti zatraženu plaću, jer je tuženik temeljem odredbe čl. 3. i 4. Uredbe o načinu isplate zajamčenih dohodaka određenim kategorijama radnika ("Narodne novine", broj 64/91 - dalje Uredba), bio dužan podnijeti zahtjev radi isplate zajamčenog osobnog dohotka svojim radnicima a što nije učinio, niti je dokazao da takav zahtjev nije mogao podnijeti.

Nije osnovana revizija niti u odnosu na odluku o zateznim kamatama jer su iste dosuđene tužiteljici u skladu s čl. 5. st. 3. Uredbe tj. za prošli mjesec od zadnjeg dana idućeg mjeseca a odluka je u skladu s odredbom čl. 49. st. 3. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91) prema kojoj se osobni dohodak (plaća) isplaćuje najmanje jedanput mjesečno.

Tužena nije u pravu kada u reviziji prigovara visini dosuđenih iznosa jer bi s obzirom na utvrđeno da se radi o iznosima minimalne plaće u traženom razdoblju (a to u postupku nije bilo niti sporno) proizlazi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno a zbog tih se razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga reviziju tužene valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. siječnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.