Revt-37/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 37/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. tvornica d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. B., protiv tuženika 1. J. T. d.o.o., OIB ..., M., (ranije: N. M.,) i 2. D. S., OIB ..., N. M., koje zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S. B., radi utvrđenja ništavosti ugovora i uspostave ranijeg zemljišno knjižnog stanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-301/2013-2 od 19. listopada 2016. kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-372/07-19 od 6. studenoga 2009., u sjednici održanoj 7. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-372/07-19 od 6. studenoga 2009. utvrđeno je da su ništavi kupoprodajni ugovori od 16. kolovoza 1996. i 20. rujna 1996. sklopljeni između prednika tužitelja T. O. B. d.d., S. B., sada P. tvornica d.o.o., Z., i tuženika J.T. d.o.o., N. M., kojim je prednik tužitelja prodao nekretnine prvotuženiku upisan u zemljišno knjižni uložak broj 6895 sada 5825 k.o. B. a koje se sastoji iz kč.br. 961/1 samoposluga i dvorište sa 599 čhv i kč.br. 962/2 livada sa 187 čhv, koje odgovaraju česticama nove izmjere: kč.br. 96/1 skladište, livada, ekonomsko dvorište i poslovna zgrada sa 2.166 m² i kč.br. 96/3 livada sa 672 čhv. U stavku II. izreke odbijen je tuženi zahtjev kojim se traži utvrđenje da je ništav kupoprodajni ugovor od 1. travnja 2006. sklopljen između prvotuženika J.T. d.o.o., N. M., i drugotuženika D. S. iz N. M., kojim je prvotuženik drugotužitelju prodao nekretnine upisane u zemljišno knjižni uložak broj 6895 sada 5825 k.o. B. a koje se sastoje od kč.br. 961/1 samoposluga i dvorište sa 599 čhv i kč.br. 962/2 livada sa 187 čhv, koje odgovaraju česticama nove izmjere: kč.br. 96/1 skladište, livada, ekonomsko dvorište i poslovna zgrada sa 2166 m² i kč.br. 96/3 livada sa 672 čhv što su prvo i drugotuženik dužni priznati i tužitelju izdati tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva za predmetne nekretnine, koje će u protivnom zamijeniti ova presuda. Prema stavku III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu 348,88 kuna.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-301/2013-2 od 19. listopada 2016. u stavku I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska u stavku II. izreke. Prema stavku II izreke preinačena je prvostupanjska presuda u stavcima I. i III. na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da su ništavi kupoprodajni ugovori od 16. kolovoza 1996. i 20. rujna 1996. sklopljeni između prednika tužitelja T. O. B. d.d., S. B., sada P. tvornica d.o.o., Z. i tuženika J.T. d.o.o., S. B., kojim je prednik tužitelja prodao nekretnine prvotuženiku upisane u zemljišno knjižni uložak broj 6895 sada 5825 k.o. B., a koji se sastoji iz kč.br. 961/1 samoposluga i dvorište sa 599 čhv i kč.br. 962/2 livada sa 187 čhv, a koje odgovaraju česticama nove izmjere kč.br. 96/1 skladište, livada, ekonomsko dvorište i poslovna zgrada sa 2166 m² i kč.br. 96/3 livada sa 672 čhv. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku J.T. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu 19.491,12 kuna i tuženiku D. S. u iznosu 19.491,12 kuna. Prema stavku III. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 50.641,76 kuna kao neosnovan. Rješenjem istog suda odbačena je kao nedopuštena žalba tuženika J.T. d.o.o. podnesena protiv prvostupanjske presude u stavku II. izreke.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz razloga bitne bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači reviziju u stavku I. i II. izreke prvostupanjske presude i usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odnosno da pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 497. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizija u postupku pred Trgovačkim sudom nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude, ne prelazi iznos od 500.000,00 kuna.

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

Odredbom čl. 37. ZPP propisano je da ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj pravnoj osnovi tada se i vrijednost predmeta spora utvrđuje prema zbroju svih tih zahtjeva (st. 1.). Međutim, ako zahtjev u tužbi proizlazi iz raznih osnova, tada se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (st. 2. istog članka).

Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva utvrđenje ništavim kupoprodajnog ugovora od 16. kolovoza 1996. i 20. rujna 1996. sklopljenog između prednika tužitelja i prvotuženika J.T., a drugim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je ništav kupoprodajni ugovor od 1. travnja 2006. sklopljen između prvotuženika J.T., N. M. i drugotuženika D. S.

Dakle, u ovom predmetu tužitelj svoj zahtjev temelji na dva različita zahtjeva i na tri različita ugovora od kojih svaki od tih ugovora predstavlja različitu osnovu njegova potraživanja. U takvom slučaju se vrijednost predmeta spora svakog od dvaju zahtjeva kad je tužitelj vrijednost predmeta spora označio u jednom iznosu, određuje tako da se naznačena vrijednost predmeta spora dijeli sa dva.

Kako je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu 828.000,00 kuna, te ih se dijeli na dva zahtjeva, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude za svaki od pojedinih zahtjeva ne prelazi 500.000,00 kuna i revizija tužitelja nije dopuštena.

Iz navedenih razloga na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP revizija tužitelja odbačena je kao nedopuštena.

Zagreb, 7. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.