Rev-798/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 798/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz B., koju zastupaju punomoćnici mr. R. M. i N. M.-K., odvjetnici u L., protiv tuženika M. P. iz B., kojeg zastupa punomoćnica V. S., odvjetnica u P., radi utvrđenja i diobe bračne imovine te po protutužbi tuženika protiv tužiteljice radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Puli od 16. svibnja 2005. godine poslovni broj Gž-1799/03 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Buzetu od 22. siječnja 2003. godine poslovni broj P-19/02 u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i odbijen protutužbeni zahtjev, u sjednici održanoj dana 4. travnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela na slijedećim nekretninama:

- kč.br. 153 u naravi kuća i kč.br. 155 u naravi staja, sve upisano u zk.ul.br. 786 za k.o. Trstenik,

- kč.br. 24/6 zbr. u naravi stambena zgrada i postižija upisana u zk.ul.br. 841 za k.o. Trstenik,

- kč.br. 4178/2 (kč.br. 1837 – novi izmjer) u naravi pašnjak sa 1250 m2 upisana u zk.ul.br. 1720 k.o. Buzet na kojem se nalazi neuknjižena stambena zgrada, a zk.tj. 1 je u cijelosti još upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja tuženika,

- trosobnog stana br. TK-19 na četvrtom katu desno koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice s nužnikom, izbe, hodnika i lođe, ukupne površine 69,78 m2, a nalazi se u zgradi u Buzetu, sagrađena na kč.br. 203/12 upisana u zk.ul.br. 2327 broj poduloška 361 k.o. Buzet, pa joj je tuženik dužan priznati to vlasništvo te joj izdati ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnina kč. 52/1, kč.br. 284/1, kč.br. 294/2, kč.br. 591/2, kč.br. 1326/2, kč.br. 3421/3, kč.br. 284/2 sve upisane u zk.ul.br. 776 k.o. Trestenik.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

Dužna je tužiteljica – protutužena isplatiti tuženiku iznos od 20.000 eura u protuvrijednosti kuna i to od dana na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 22. siječnja 2003. godine pa do isplate.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka."

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika, kao neosnovane, te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Buzetu poslovni broj P-19/02-21 od 22. siječnja 2003. godine."

Protiv dijela te presude kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (u izreci pod I.) i odbijen protutužbeni zahtjev (u izreci pod III.) reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prije svega neosnovano revident smatra da bi u postupku pred drugostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovom predmetu u smislu odredbe čl. 284. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 117/03). U obrazloženju drugostupanjske presude navedeni su razlozi o žalbenim prigovorima u odnosu na odlučne činjenice u ovom sporu, a obrazloženje ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost odluke ne bi mogli ispitati.

Kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. U ovom predmetu je riječ o utvrđenju suvlasničkih dijelova u bračnoj stečevini stranaka i zahtjevu jednog bračnog druga za isplatu od drugog bračnog druga na ime duga trećoj osobi koji je nastao za podmirenje tekućih potreba bračne zajednice.

U postupku je utvrđeno:

- da su stranke bile u braku od 7. 8. 1971. do 19. 12. 2001. godine,

- da su nekretnine iz toč. I. izreke prvostupanjske presude stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice,

- da su za vrijeme trajanja bračne zajednice obje stranke bile zaposlene,

- da je tuženik više zarađivao od tužiteljice, a da je tužiteljica pretežno brinula o zajedničkom domaćinstvu (obavljanje svih kućanskih poslova) i odgoju troje zajedničke djece,

- da tužitelji nije dokazao postojanje duga trećim osobama za podmirenje tekućih potreba bračne zajednice, već je riječ o dugu po zajmu koji je učinio tuženik nakon prestanka bračne zajednice sa tužiteljicom i novac je utrošen na obnovu i sanaciju nekretnina koje predstavljaju posebnu imovinu tuženika.

Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine bio podjednak, pa primjenom odredaba čl. 281. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78 i 45/89 – dalje: ZBPO) u odnosu na imovinu stečenu do 1. 7. 1999. godine i odredbe čl. 253. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98) utvrđuju da su stranke u predmetnoj imovini suvlasnici na jednake dijelove, dok novčani zahtjev tužitelja smatraju neosnovanim, jer nije riječ o obvezi koju bi trebala snositi tužiteljica.

Revidentovi prigovori su gotovo u cijelosti činjenične prirode. Revident smatra da nižestupanjski sudovi nisu pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje, pa opširnim revizijskim navodima ukazuje na nedostatke u tom pravcu – navodeći pri tome da to ističe samo zbog toga što je to rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava.

Međutim, prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga navodi revidenta u naprijed navedenom smislu nisu niti uzeti u razmatranje.

Imajući na umu naprijed navedene utvrđene činjenice u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbe čl. 281. ZBPO i čl. 253. Obiteljskog zakona prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

Prema odredbi čl. 281. st. 1. ZBPO kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. Prema odredbi čl. 281. st. 2. ZBPO u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

Navedene odredbe u konkretnom slučaju odnose se na imovinu stečenu prije 1. 7. 1999. godine dana od kojeg počinje primjena Obiteljskog zakona.

Prema odredbi čl. 253. Obiteljskog zakona bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Navedeno se odnosi na imovinu koju su u konkretnom slučaju bračni drugovi stekli nakon početka primjene navedenog Zakona.

Također, u odnosu na protutužbeni zahtjev pravilno je primijenjena odredba čl. 289. ZBPO, jer je tom odredbom bilo propisano da solidarna odgovornost bračnih drugova za obveze koje je preuzeo jedan bračni drug postoji samo ako je ta obveza preuzeta radi podmirenja tekućih potreba bračne zajednice – a to u ovom predmetu nije slučaj.

Prema tome nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 4. travnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.