IV Kž-159/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-159/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Josipa Budinskog, kao članova vijeća, te sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. V. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ i dr., odlučujući o žalbama I-osum. V. T. i II-osum. J. K., podnijetim protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 21. studenog 2000. godine, broj: Kv-183/00, u istražnom predmetu broj:

Kio-199/00, u sjednici održanoj 15. siječnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe I-osum. V.T. i II-osum. J.K.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Varaždinu nije prihvatio neslaganje istražnog suca s istražnim zahtjevom državnog odvjetnika u Čakovcu, te je odredio provođenje istrage protiv I-osum. V.T., II-osum. J.K., III-osum. D.V. i IV-osum. S.N., zbog postojanja osnovane sumnje da su I-osum. V.T. i II-osum. J.K. počinili kaznena djela zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. i iz čl. 337. st. 3. KZ, zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u vezi sa st. 1. alineja 4. KZ-a i zaključenjem štetnog ugovora iz čl. 102. st. 1. KZRH, a III-osum. D.V. i IV-osum. S.N., da su počinili kazneno djelo pomaganja u zaključenju štetnog ugovora iz čl. 103. st. 1. KZRH u vezi s čl. 22. OKZRH, svi na način opisan u njegovoj izreci.

Protiv tog rješenja podnijeli su žalbe I-osum. V.T., putem branitelja N.S. i R.R., odvjetnika u V., te II-osum. J.K. putem branitelja V.S., odvjetnika u V. Predložili su da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači i odbije istražni zahtjev, odnosno da ga ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u podnesku od 14. prosinca 2000. godine, broj: DOKŽ-1734/00, predložio je da se žalbe osumnjičenika odbiju kao neosnovane.

Žalbe nisu osnovane.

Budući da su žalbe osumnjičenika po svom sadržaju potpuno istovjetne, ovaj drugostupanjski sud će u nastavku dati jedinstveni osvrt na žalbe obojice osumnjičenika. Osumnjičenici nisu u pravu kada osporavaju zakonitost pobijanog rješenja, jer suprotno njihovim žalbenim navodima, izvanraspravno vijeće je pravilno postupilo kada je ustanovilo kako postoji osnovana sumnja da su oni počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Naime, ne stoje njihovi prigovori kako se obrazloženje pobijanog rješenja svodi isključivo na nabrajanje i pozivanje na dokumentaciju koju je pribavila policija, te na nalaz financijske policije. To zato što je prvostupanjski sud za svaku inkriminaciju iz toč. 1. do 6. posebno naveo, koji dio nalaza se odnosi na pojedinu točku rješenja, označivši točno i određeno stranice tog nalaza. Kako su navodi i podaci iz nalaza financijske policije sadržani u činjeničnim opisima djela iz toč. 1. do 6., prvostupanjski sud ih nije trebao sadržajno još detaljno iznositi i u obrazloženju rješenja.

Osim toga, I-osum. V.T. i II-osum. J.K. su u svojoj obrani u bitnom priznali činjenice koje im se stavljaju na teret u toč. 1. do 6. Zatim, nalaz financijske policije se temelji na dokumentaciji koja je također priložena spisu (ugovori o izvođenju radova, kupoprodajni ugovori, ugovor o kreditu i dr.). S obzirom na sadržaj nalaza financijske policije i iskaze samih osumnjičenika, I-osum. V.T. (na listu 66 do 70 spisa), te II-osum. J.K. (na listu 91 do 92 spisa), dokumentacija koju je priložila obrana kao i ostali navodi ne dovode u dvojbu pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da su osumnjičenici počinili predmetna kaznena djela (list 72 do 89). Slijedom toga, analiza i ocjena spomenute dokumentacije obavit će se u tijeku istrage u okviru predloženog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

Na temelju svega navedenog žalbe I-osum. V.T. i II-osum. J.K. nisu osnovane, te ih je na temelju odredbe čl. 398. st. 3. ZKP trebalo odbiti kao neosnovane.

U Zagrebu, 15. siječnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.