Revr-383/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 383/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K., iz Z., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. d.d. S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 30. listopada 2002. godine, poslovni br. Gž-2690/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru od 12. studenog 2001. godine, poslovni br. P-376/01, u sjednici vijeća održanoj dana 8. siječnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

" Utvrđuje se da je otkaz tuženika od 5. ožujka 2001. nedopušten, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove tehnologa u obradi tržišta u roku od 8 dana."

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukine.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku na stajalištu da je predmetna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici nezakonita u smislu odredbe čl. 145. st. 11. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR), jer se tuženik kao poslodavac nije savjetovao o namjeravanom otkazu s radničkim vijećem – a što je bio dužan u skladu s odredbama čl. 145. st. 1., 2. i 3. ZR. Revident neosnovano prigovara da bi u postupku drugostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju odluke drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja. U konkretnom slučaju od odlučnog značenja su činjenice koje se odnose na postupak poslodavca prilikom otkazivanja u smislu odredaba čl. 145. ZR i drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke ocijenio sve žalbene navode u tom pravcu. Kako je stajalište drugostupanjskog suda da već nepostupanje poslodavca po odredbama čl. 145. ZR čini predmetnu odluku o otkazu nedopuštenom, tada ostali žalbeni navodi činjenične prirode (koje spominje revident u reviziji) nisu od odlučnog značenja, pa ih i nije bilo potrebno ocjenjivati. Posebno, u odnosu na pozivanje tuženika u žalbi na jednu raniju presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, treba reći da te navode nije bilo potrebno ocjenjivati u drugostupanjskoj odluci, jer navedena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne sadrži stajalište o kojem govori revident. U navedenoj odluci (list 43) se iznosi stajalište suda o opravdanosti otkaza u tom predmetu, koji otkaz je bio u skladu s odredbama čl. 145. ZR, a sud se uopće ne izjašnjava o problemu o kojem je u ovom predmetu riječ: - potreba savjetovanja o namjeravanom otkazu. Zbog toga nije bilo niti potrebno da se o izraženom stajalištu u toj odluci i žalbenim navodima u tom pravcu izjašnjava drugostupanjski sud.

Kako u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu dostavljena radničkom vijeću tuženika nakon što je donesena.

Prema odredbama čl. 145. st. 1., 2. i 3. ZR postoji obveza poslodavca da obavijesti radničko vijeće o namjeravanom otkazu i da se o tome savjetuje s njim u proceduri predviđenoj odredbama čl. 145. ZR. Svoju obvezu obavještavanja i savjetovanja s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu nije ispunio poslodavac koji je već donesenu odluku o otkazu dostavio radničkom vijeću, što ima za posljedicu da je odluka o otkazu nevažeća (ništava) prema izričitoj odredbi čl. 145. st. 11. ZR.

Pogrešno smatra revident da bi konkretni slučaj otkaza, s obzirom na prirodu povrede radne obveze, predstavljao izuzetak od pravila iz odredaba čl. 145. ZR i da u ovom slučaju nije bilo potrebno prethodno obavještavanje i savjetovanje o namjeravanom otkazu. Odredbama čl. 145. ZR nije predviđen izuzetak s obzirom na vrstu i prirodu povrede radne obveze zbog koje je dat izvanredni otkaz, pa su pravilno postupili nižestupanjski sudovi kad su i u konkretnom slučaju primijenili odredbu čl. 145. st. 11. ZR.

Također, nisu od utjecaja navodi revidenta o opravdanosti razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici, jer to nižestupanjski sudovi nisu niti ocjenjivali. Naime, nižestupanjski sudovi temelje odluku na pravilnom stajalištu da za predmetni otkaz (i pod pretpostavkom da postoje opravdani razlozi) nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz odredaba čl. 145. ZR, pa su razmatranja o opravdanosti ili neopravdanosti razloga za otkaz – pravno irelevantna.

Iz tih razloga nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 8. siječnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.