Rev-2532/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2532/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.L. iz P., L.M. br. …, zastupane po punomoćnicima S.S. i R.B., odvjetnicima iz P., protiv tuženice F.C. iz C. br. …, zastupane po punomoćniku dr. M.J., odvjetniku iz P., radi priznanja prava vlasništva, te protutužbena zahtjeva tuženice C.F. protiv tužiteljice L.M., radi priznanja prava vlasništva i izdanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tužiteljice M.L. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 8. III. 1993. godine br. Gž-111/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 4. VI. 1992. godine br. P-1094/91-30, u sjednici održanoj dana 15. prosinca 1993. godine,

presudio i riješio je :

I. Revizija tužiteljice M.L. odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na njezin tužbeni zahtjev. II. Revizija iste tužiteljice odbija se kao neosnovana u odnosu na tužbeni zahtjev tuženice F.C.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je kako slijedi:

"U cijelosti se usvaja tužbeni zahtjev C.F. koji glasi:

"Tužiteljica C.F. je osnovom diobe nekretnina sa II tuženom L.M. stekla osnov za sticanje prava vlasništva nekretnina kč. br. 184/6 upisanu u zk.ul. broj 460 k.o. J., pa je I tuženik B.M. pok. B. dužan dozvoliti tužiteljici u smislu tabularne isprave od dana 29. svibnja 1987. godine na koju je plaćen porez na promet nekretnina temeljem rješenja Općinske uprave društvenih prihoda Pula od 14. listopada 1987. godine broj 03-III/4-2/481/87 u iznosu od 5.850,00 dinara otpis kč. br. 184/6 u površini od 45 m5 iz zk.ul. br. 460 k.o. J. i pripis iste nekretnine u novootvoreni zk. ul. iste k.o. na ime i vlasništvo tužiteljice C.F., time da su tuženici dužni solidarno snositi troškove ove parnice u iznosu od 23.484.- HRD, sve to u roku od 15 dana." U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev L.M. koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica L.M. stekla osnovom diobenih nekretnina s C.F. osnov za sticanje prava vlasništva na nekretnini kč. br. 184/6 upisanu u zk.ul. 460 k.o. J., pa joj je tužena C.F. dužna isto pravo priznati, kao i naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana"."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužiteljica M.L. izjavila je reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se ukinu obje nižestupnjevne presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Revizija je dostavljena tuženici C.F. i nadležnom državnom odvjetništvu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice M.L. je nedopuštena.

Tužiteljica je u tužbi koju je podnijela sudu 3. III. 1988. godine naznačila vrijednost predmeta spora iznosom od tadašnjih 100.000 dinara (10 HRD).

Prema odredbama čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku (primjenjuje se kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91) propisan je vrijednosni kriterij preko kojeg je revizija dopuštena, a to je iznos od 80 HRD (800.000 tadašnjih dinara).

Prema tome budući da naznačena vrijednost predmeta spora ne prelazi zakonom propisani vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije, to je revizija tužiteljice u odnosu na njezin tužbeni zahtjev odbačena kao nedopuštena temeljem odredbe čl. 392. ZPP.

Revizija tužiteljice M.L. u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice F.C. odbija se kao neosnovana.

Neosnovan je revizijski razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, budući da je u drugostupanjskoj odluci ukazano na neosnovanost upravo onih žalbenih navoda koji su bitni za predmet spora, a također nema osnova niti za postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, budući da pobijana presuda, a prihvaćanjem svih utvrđenja prvostupanjske presude, sadrži bitne razloge za prihvaćanje tužbena zahtjeva tužiteljice F.C.

Iz navoda navedenih sadržaja tužbenih zahtjeva obiju stranaka proizlazi da se radi o sporu oko vlasništva iste nekretnine - dvorišta k.č. br. 184/6 upisanog u z.k.ul. br. 460 k.o. J., a koja nekretnina je bila i predmet nasljeđivanja, dakle stjecanja prava vlasništva obiju stranaka po osnovi nasljeđivanja iza pok. brata stranaka M.B.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je predmetna nekretnina u diobi između navedenih stranaka, a nasljeđene imovine, pripala takvom diobom tužiteljici F.C., što je i rezultiralo usvajanjem tužbena zahtjeva te tužiteljice, a odbijanjem tužbena zahtjeva revidentice u odnosu na koji tužbeni zahtjev je revizija odbačena kao nedopuštena.

Prema tome kraj takvih utvrđenja nema osnova niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnopravnih odredaba, budući da prije svega tužiteljica F.C. je stekla suvlasništvo na temelju nasljeđivanja ostavinske imovine iza pok. brata, a zatim je temeljem sporazuma sa revidenticom o diobi nasljeđene imovine stekla pravni osnov za upis svoga prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

Zbog navedenih razloga revizija tužiteljice M.L. odbijena je kao neosnovana a primjenom odredaba čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 15. prosinca 1993. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.