II Kž-123/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 123/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. I. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi zamjenika ravnatelja USKOK-a, u daljnjem tekstu državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 12. veljače 2008. godine, broj Kus-1/08 o ukidanju pritvora tijekom postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 29. veljače 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje, te se produljuje pritvor protiv optuženih K. B., D. T., K. S. i N. K. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv jedanaestorice optuženika zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01) i dr., ukinut je pritvor protiv optuženih K. B., D. T., K. S. i N. K., koji je prije toga bio određen i produljivan po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06).

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik s prijedlogom da se pritvor protiv ove četvorice optuženika produlji po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku.

Žalba je osnovana.

Suprotno tvrdnjama pobijanog rješenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da osnovano žalitelj ističe kako u konkretnom slučaju i dalje egzistiraju razlozi koji opravdavaju mjeru pritvora protiv optuženih K. B., D. T., K. S. i N. K. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

II Kž 123/08-3

Nadalje, ovi okrivljenici se terete da su se zajedno s drugim okrivljenicima udružili radi činjenja kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, pri čemu se optuženi K. B. tereti da je terećene radnje počinio u pet navrata, optuženi D. T. u tri navrata, K. S. i N. K. u dva navrata. Opravdanost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku se očituje u organiziranosti, kontinuitetu i sustavnosti u inkriminiranom djelovanju, na temelju čega se zaključuje o ustrajnosti okrivljenika u činjenju kaznenih djela, pa navedene okolnosti u svojoj povezanosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi žalitelji boravkom na slobodi nastavili s činjenjem sličnih kaznenih djela, zbog čega je protiv ovih optuženika valjalo produljiti pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku. Takav zaključak je u odnosu na optužene D. T. i K. S. dodatno potvrđen time što su isti osuđivani zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga u osnovnom obliku, a optuženi N. K. u kvalificiranom obliku. Osim toga, ovaj posljednji je i ovisnik o marihuani u težem stupnju (psihička ovisnost), te je protiv istog preporučena sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti zbog opasnosti od počinjenja novog kaznenog djela.

Osim toga, suprotno navodima pobijanog rješenja, do sada nije ugroženo niti načelo razmjernosti s obzirom na kaznu zapriječenu za ovo djelo, a imajući u vidu kazne koje se mogu očekivati za predmetna djela. Naime, optuženici borave u pritvoru od sredine rujna 2006. godine do 12. veljače 2008. godine, pri čemu optuženi N. K. s kraćim prekidom, a prvostupanjski sud im je u presudi, koja je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izrekao kazne zatvora u rasponu od dvije godine i šest mjeseci do četiri godine. Stoga, dosadašnjim boravkom u pritvoru od jedne godine i pet mjeseci nije došlo do ugrožavanja načela razmjernosti kao što pravilno ističe i državni odvjetnik. Nadalje, pritvorska osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku proizlazi iz ukupne količine opojne droge za čiju zlouporabu se žalitelji terete, a radi se o ukupno 58 kg opojne droge marihuane, pa navedena količina i eventualne posljedice u vidu ugrožavanja zdravlja uživatelja, uz međunarodni element inkriminiranog djela, uvelike nadmašuje uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva djela, čime su u cijelosti ostvarene naročito teške okolnosti djela iz gore spomenute pritvorske osnove. Suprotno navodima pobijanog rješenja, nema zapreke da se ova ukupna količina opojne droge uzima kao okolnost relevantna za pritvor za svu četvoricu okrivljenika. Naime, isti se terete za udruživanje iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, pa to već predstavlja dovoljnu povezanost s inkriminiranom drogom. Nadalje, iako iz činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da svaki od žalitelja nije u direktnom doticaju s ukupnom količinom droge, te pojedinačne količine koje se stavljaju na teret svakom od optuženika su takve da opravdavaju pritvorsku osnovu iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku s obzirom da se radi o količinama od preko jednog kilograma, pa je zbog navedenih posebno teških okolnosti djela protiv ovih optuženika bilo neophodno odrediti pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. veljače 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.

II Kž 123/08-3