I Kr-144/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-144/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Mikor Milivoja, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Potrebica Ante, mr. Horvatinović Ružice i Drakulić Milene, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. D.B. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZRH (sada: čl. 161. st. 2. u vezi čl. 156. st. 1. KZRH), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Okružnog suda u Splitu od 7. travnja 1993. godine, br: K-62/91 (Kv-14/93), u sjednici održanoj 9. lipnja 1993. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se zahtjev os. D.B. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni presuda Okružnog suda u Splitu od 16. prosinca 1991. godine, br.: K-62/91, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. lipnja 1992. godine, br: Kž- 181/92, te se kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je tom presudom osuđen D.B. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZRH (sada: čl. 161. st. 2. u vezi čl. 156. st. 1. KZRH), primjenom čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. OKZRH

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Splitu od 16. prosinca 1991. godine, broj: K-62/91, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. lipnja 1992. godine, broj:

čl. 163. st. 1. KZRH

Kž-181/92, D.B. osuđen je, zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. u vezi

(sada: čl. 161. st. 2. u vezi čl. 156. st. 1. KZRH) na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik D.B., po branitelju B.T., odvjetniku iz S., podnio je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem kao nove okolnosti navodi smrt oca, rođenje drugog djeteta i lošu materijalnu situaciju u obitelji, za koje okolnosti smatra da su takvog značenja da bi očito dovele do blaže osude da je sud za njih znao u vrijeme donošenja presude.

Dostavljajući spis ovom sudu, Okružni sud u Splitu, zamjenik javnog tužitelja u Splitu i zamjenik javnog tužitelja Hrvatske stavili su prijedlog da se zahtjev osuđenika D.B. odbije.

Zahtjev je osnovan.

Pored okolnosti koje je sud već cijenio (i zbog toga ne predstavljaju nove okolnosti), osuđenik D.B. ističe i okolnost da mu je u međuvremenu umro otac, koja okolnost jeste nova okolnost i to takvog značenja da bi ona očito dovela do izricanja blaže osude da je postojala u vrijeme izricanja osude.

Kako su ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne u smislu čl. 412. ZKP (sada: čl. 339. ZKP), to je zahtjev trebalo prihvatiti i na temelju čl. 401. st. 6. ZKP (ranije čl. 414. st. 6. ZKP) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 9. lipnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Mikor Milivoj v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)