Revr-507/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 507/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. L. C. iz Z., zastupane po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika H.-N. d.d. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-972/13-2 od 10. prosinca 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj P-4558/12-114 od 6. ožujka 2013., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2016.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženoj H.-N. d.d. iz Z., ...., u roku 8 dana, tužiteljici G. C. L. iz Z., ..., platiti iznos od 37.964,03 USD protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznom kamatom koju je banka u mjestu ispunjenja plaćala na devizne štedne uloge po viđenju u USD na iznos od 37.964,03 USD počev od podnošenja tužbe 12. kolovoza 1988. godine do 01. siječnja 2008. godine, a od 01. siječnja 0208. godine pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženoj H.-N. d.d. iz Z., ..., u roku 8 dana, tužiteljici G. C. L. iz Z., ..., platiti iznos od 90.497,52 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od podnošenja tužbe 12. kolovoza 1988. godine do 30. lipnja 1994. godine po stopi od 30% godišnje, od 01. srpnja 1994. godine do 07. svibnja 1996. godine po stopi od 22% godišnje, od 08. svibnja 1996. godine do 10. rujna 1996. godine po stopi od 24% godišnje, od 11. rujna 1996. godine do 30. lipnja 2002. godine po stopi od 18% godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine pa nadalje po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve do isplate.

III. Nalaže se tuženoj H.-N. d.d. iz Z., ..., u roku 8 dana, tužiteljici G. C. L. iz Z., ..., naknaditi prouzročeni parnični trošak.“

Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZP), predlažući da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine nižestupanjske odluke te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava navode revizije te predlaže odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Kako je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a toč. 2. ZPP to ovaj sud predmetnu reviziju razmatra kao reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima tužiteljice u reviziji nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer odluke sadrže jasne i razumljive razloge koji se mogu ispitati i koji odgovaraju stanju spisa te sadržaju isprava i zapisnika u spisu, stoga nema proturječnosti između sadržaja odluka i stanja spisa, odnosno između obrazloženja i izreke pobijanih odluka.

U dijelu revizijskih navoda tužiteljica ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje međutim takav prigovor nije dopušten u revizijskom dijelu postupka u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.

Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koju je ostvarila u razdoblju od 23. veljače 1984. do 29. lipnja 1986. kao prevoditeljica za francuski jezik na poslovima u Alžiru koje je obavljala za poduzeće S. H.

Nižestupanjski sudovi nalaze tužbeni zahtjev neosnovanim te zaključuju kako naznačeni tuženik H. – N. d.d. nije pasivno legitimiran jer nije pravni sljednik H. d.d. koja je nakon okončanja stečajnog postupka brisana iz sudskog registra trgovačkog suda. Naime tužiteljica je u vrijeme nastanka predmetne tražbine bila zaposlena kod S. H. R. G. čiji je pravni sljednik H. d.d.

Ovaj sud u svemu prihvaća razloge drugostupanjske presude o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, te u odnosu na navode revizije koji se odnose na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koju u cijelosti prihvaća na temelju odredbe čl. 396.a ZPP.

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Zagreb, poslovni broj Gžr-972/13-2 od 10. prosinca 2013.

Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP u svezi čl. 396.a ZPP.

Zagreb, 21. rujna 2016.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.