Rev-1320/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. iz S., zastupanog po punomoćnicima M. J. i R. P.-I., odvjetnicima u S., protiv tuženika A. B. iz S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu od 27. prosinca 1996. godine broj Gž-781/96 kojim je djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-1073/94 od 16. siječnja 1996. godine, u sjednici održanoj dana 12. travnja 2001. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1320/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 15. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje ZOVO), kada su obvezali tuženika kao vlasnika posebnog dijela zgrade da podmiri troškove popravka krova zgrade u S.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1320/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. iz S., zastupanog po punomoćnicima M. J. i R. P.-I., odvjetnicima u S., protiv tuženika A. B. iz S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu od 27. prosinca 1996. godine broj Gž-781/96 kojim je djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-1073/94 od 16. siječnja 1996. godine, u sjednici održanoj dana 12. travnja 2001. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu broj P-1073/94 od 16. siječnja 1996. godine obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 18.345,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja počinje teći 3. siječnja 1994. godine pa do isplate, a riješeno da je optuženik dužan isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.821,45 kn.
Istom odlukom odbijen je prijedlog za izdavanje privremene mjere kao neosnovan. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu od 27. prosinca 1996. godine broj Gž-781/96 odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja, a djelomično uvažena žalba i preinačeno rješenje suda prvog stupnja u toč. 1. koja se odnosi na dosuđeni parnični trošak tako da u tom dijelu glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju iznos od 3.534,45 kn na ime parničnog troška."
Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda preinači u pravcu razloga revizije, odnosno da se odbije zahtjev tužitelja ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 15. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje ZOVO), kada su obvezali tuženika kao vlasnika posebnog dijela zgrade da podmiri troškove popravka krova zgrade u S.
Naime, u postupku je utvrđeno da su popravci krova bili nužni i svrsishodni, a što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda u izvanparničnom postupku od 28. listopada 1988. godine u spisu pod brojem IR-189/88, gdje je izražen i omjer (1/3) u kojem će predloženici među kojima i tuženik snositi troškove poduzetih radova, a tuženik nije osporio opravdanost i svrsishodnost obavljanja radova.
Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja u skladu s odredbom čl. 15. st. 6. ZOVO kojom je utvrđeno: "troškovi korištenja, upravljanja i održavanja stvari i ostale terete što se odnose na cijelu stvar snose suvlasnici razmjerno veličini svojih dijelova", tuženik je dužan snositi utužene troškove.
Revizijski prigovor koji se odnosi na činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova nisu se mogli uzeti u obzir jer se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).
Iz navedenih razloga reviziju tuženika valjalo je odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 12. travnja 2001. godine
Predsjednik vijeća:
Miljenka Vraničar, v.r.