Rev-x-56/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 56/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Lucije Čimić, Đure Sesse i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S., koju zastupa punomoćnica I. B.-S., odvjetnica u S., protiv tuženika „J. p.“ S. d.d. V., koga zastupaju punomoćnici I. K. i J. K. odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda I. K. & J. K. u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-5245/07 od 28. veljače 2008. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. P-806/01 od 19. ožujka 2007., u sjednici održanoj 18. ožujka 2009.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli u iznosu 50.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu 50.000,00 kn, te zbog narušenog zdravlja zbog loših stambenih uvjeta u iznosu 70.000,00 kn – sa zateznim kamatama, - odbačena je tužba u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete u visini koštanja jednosobnog stana (400.000,00 kn) sa zateznim kamatama, te je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu 42.944,00 kn. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili da se preinači uz naknadu parničnih troškova.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete koji tužiteljica temelji na tvrdnji da u svom radnom vijeku nije uspjela riješiti svoj stambeni problem prema bivšem Zakonu o stambenim odnosima, zbog šikaniranja i namjernog zapostavljanja od strane zaposlenika P. d.d. S., njihovog neodgovornog rada i zlouporabe položaja i ovlasti.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila radnica tuženika i njegovog pravnog prednika P. d.d. S.,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. P-368/01 od 11. travnja 2002. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice protiv pravnog prednika tuženika P. d.d. S. za dodjelu tužiteljici jednosobnog stana ili naknade štete u vrijednosti jednosobnog stana, jer je ista presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-2087/02 od 13. studenog 2003., a tužbeni zahtjev temeljila je na tvrdnji da se javila na natječaj za dodjelu stanova, a da ju je u postupku utvrđivanja bodova pravni prednik tuženika oštetio,

- da ovlašteni radnici pravnog prednika tuženika, niti tuženik nisu tužiteljicu šikanirali, omalovažavali, niti namjerno zapostavljali, već su se prema njoj korektno odnosili,

- da pravni prednik tuženika niti tuženik nisu tužiteljici dodijelili stan na korištenje pri dodjeli stanova radnicima na korištenje, no pri tome nisu postupali protupravno i skrivljeno,

- da tužiteljica više godina boluje od paranoidne psihoze kroničnog karaktera, zbog čega se liječila i bolnički 1993.,

- da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao 2. rujna 1994., a tužiteljica je u invalidskoj mirovini od 5. listopada 1994.

Uzevši u obzir da u postupanju tuženika odnosno njegovog pravnog prednika prema tužiteljici nije bilo protupravnosti, niti da je ono bilo u uzročnoj vezi sa pogoršanjem zdravstvenog stanja tužiteljice, te osnovanost prigovora zastare potraživanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete, a time je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Prema odredbi čl. 73. st. 1. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 26/93, 29/94) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, organizacija odnosno poslodavac dužni su radniku naknaditi štetu po općim načelima o odgovornosti za štetu.

U smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. To znači da je prouzročenje štete od strane štetnika jedna od pretpostavki nastanka obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu, a ta pretpostavka u ovom slučaju nije ostvarena, jer nematerijalna šteta na strani tužiteljice nije nastala zbog nekorektnog odnosa tuženika odnosno pravnog prednika tuženika prema tužiteljici (šikaniranje, zapostavljanje, zlouporaba položaja i ovlasti).

Prema odredbi čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu: ZPP) prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

S obzirom da je u parnici vođenoj kod Općinskog suda u Splitu posl. br. P-368/01 pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u vrijednosti jednosobnog stana istaknut prema pravnom predniku tuženika, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da se u ovom slučaju u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete radi o presuđenoj stvari, te su pravilno odbacili tužbu u odnosu na taj tužbeni zahtjev.

Suprotno tvrdnji revidentice ona u postupku nije bila spriječena u dokazivanju pretpostavki odgovornosti tuženika za naknadu nematerijalne štete, jer je prvostupanjski sud u izvedenim dokazima utvrdio odlučne činjenice za rješenje predmetnog spora.

Istina je da je tužiteljica izjavila primjedbe na mišljenje medicinskog vještaka dr. M. M., koje međutim nisu odlučne. Naime tužiteljica je u podnesku od 16. listopada 2006. istaknula da u vještačkom nalazu nije spomenuta ili pojašnjena uzročno posljedična veza tzv. mobinga i nastanka bolesti tužiteljice, no međutim utvrđeno je da u odnosu tuženika odnosno njegovog pravnog prednika prema tužiteljici nije bilo tzv. mobinga.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. i čl. 400. st. 3. u vezi čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 18. ožujka 2009.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.