Supreme Court dismisses claim for possession rights due to unexamined social ownership status of land.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal to establish a stronger right of possession over a specific land parcel. The court found that the lower courts failed to determine when the disputed land portion became state-owned, a fact essential for resolving the possession dispute. Consequently, the appeal was accepted, the lower judgments were annulled, and the case was remanded for retrial to address the ownership status.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 395. st. 2.; The court must examine the social ownership status of land as a decisive fact; failure to do so invalidates the judgment and requires remand.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1482/1991-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja K. A. iz O., zastupan po pun. L. M., odvjetniku iz O., protiv tuženih F. V. i F. M. iz O., te F. V. ml. iz O., svi zastupani po F. M., radi utvrđenja jačeg prava na posjed, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 21. ožujka 1991. br. Gž-1164/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 17. siječnja 1991, br. P- 2613/89, u sjednici održanoj dana 24. listopada 1991,
r i j e š i o je:
Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Okružnog suda u Osijeku od 21. ožujka 1991. godine broj Gž- 1164/91-2, i presuda Općinskog suda u Osijeku od 17. svibnja 1991. br. P-2613/ 89, te se predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži da se utvrdi da mu pripada jače pravo posjeda na dijelu k.č.br. 8115, k.o. O. u širini od 0,25 metara, a dužini od 10,30 metara na kojem se sada nalaze nekretnine tuženih, da mu tu površinu zemljišta tuženi predaju u posjed s tim da uklone dio svog objekta koji se nalazi na spornom zemljištu ili da isplate tužitelju protuvrijednost zemljišta u iznosu od 450,00 dinara sa kamatama.
Protiv presude drugostepenog suda izjavio je revizije tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ukinu obje presude nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da se presude preinače na način da se u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu.
U odgovoru na reviziju, tuženi osporava navode revizije i predlažu da se revizija kao neosnovana odbije.
Nadležni javni tužilac nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Ne može se za sada ispitati da li je pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da se utvrdi da mu pripada jače pravo na posjed na dijelu kat.čest. br. 8115 k.o. O. u širini od 0,25 m, a dužini od 10,30 metara, da mu tuženi predaju u posjed taj dio zemljišta i uklone svoje objekte sa tog zemljišta ili da mu plate protuvrijednost za to zemljište u iznosu od 450,00 dinara sa sporednim, potraživanjima, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa pri suđenju u ovom sporu nije utvrđena jedna od odlučnih činjenica za donošenje pravilne odluke o tužbenom zahtjevu.
Sud naime nije ispitao kad je navedena čestica postala društveno vlasništvo o čemu je bio dužan voditi računa po službenoj dužnosti. Tužitelj je 1977. godine od svoje pravne prednice kupio nekretnine upisane u z.k.ul.br. 8205, k.o. O. koje se sastoje od kat. čest.br. 8115 sa 70 m (čiji je dio sporan) u naravi porodična stambena zgrada (ulična fronta 14,50m) u O. a prema z.k.izvatku, zemljište k.č.br. 8115, k.o. O. u društvenom je vlasništvu time da je vlasniku zgrade sagrađene na tom zemljištu priznato (samo) besplatno pravo korištenja tog zemljišta dok na njemu postoji zgrada (čl.
37. tada mjerodavnog Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta). Ako je takvo stanje vlasništva na navedenoj čestici postojalo u 1963. godini kad je i prema utvrđenju suda sporni dio čestice prijašnja vlasnica ustupila tuženima (to je 1,20 metara širine za ulaz i 0,25 metara za izgradnju ogradnog zida odnosno sporni dio) onda je to raspolaganje u korist tuženih kao raspolaganje sa izgrađenim građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu protivna odredbi iz čl.
37. tada mjerodavnog Zakona o nacionalizaciji ništavo i ne proizvodi nikakav pravni učinak. Stoga sporni dio zemljišta ne bi u tom slučaju prestao biti sastavni dio čestice br. 8115, k.o. O. na kojoj je bivšem vlasniku prema priloženom z.k.izvatku pripadalo samo pravo korištenja u smislu odredbe iz čl.
37. tada mjerodavnog Zakona o nacionalizaciji. Ovo unatoč tome što je prema utvrđenju suda prilikom kupnje tužitelj obaviješten da je sporna površina otuđena tuženima i da stoga zemljišnoknjižne stanje ne odgovara stanju u naravi te je preuzeo posjed kupljenih nekretnina u viđenom stanju, nakon čega opseg posjeda nije mijenjan, jer se time ne može sanirati nezakonito raspolaganje izgrađenim građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu koje dijeli sudbinu izgrađenog objekta.
Kraj takvog stanja, stvari valjalo je ukinuti obje presude nižestepenih sudova i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje da ispita kad je k.č.br. 8115 k.o. O. čiji je dio predmet ovog spora postala društveno vlasništvo i da nakon toga ponovno odluči o tužbenom zahtjevu (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku, u daljnjem tekstu ZPP).
Inače neosnovano tužitelj tvrdi u obrazloženju revizije da je drugostepena presuda u suprotnosti sa stanjem spisa i provedenim dokazima pa da se zato ta presuda ne može ispitati. Naime, iz rezultata dokaznog postupka na koje se sudovi pozivaju, protivno navodima u reviziji, doista proizlazi da je pravna prednica tužitelja prije prodaje kuće tužitelju otuđila tuženima dio navedene šestice na kojoj je sagrađena kuća, 1,20 m širine i 10,30 metara dužine za ulaz, te sporni prostor za izgradnju ogradnog zida koji iznosi 0,25 metara a po dužini cijele čestice i da stanje posjeda te čestice nakon tog otuđenja nije mijenjano, a tužitelj je prilikom kupnje primio posjed u viđenom stanju, što bi sve imalo odlučnog uticaja za rješenje ovog spora ako sporno zemljište za vrijeme otuđenja tuženima nije bilo u društvenom vlasništvu.
U Zagrebu, 24. listopada 1991.
Predsjednik vijeća:
Radomira Felicijan-Maoduš v.r.