Croatian Supreme Court partially allows appeal, overturns acquittal on abuse of office charge but confirms other conviction.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the prosecutor's appeal against a first-instance acquittal, overturning the verdict regarding the charge of abuse of office while confirming the conviction for tax evasion. The court found the first instance judge erred in fact-finding for the abuse of office charge, noting the defendant acquired significant shares and disposed of property as owner, whereas the tax evasion charge was supported by clear evidence of unpaid taxes and lack of proper accounting records. Consequently, the case regarding the abuse of office was remitted for retrial to determine the defendant's specific liability and intent, while the tax evasion conviction stood.
Legislator headnote
AI generatedČl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP; Čl. 387., 388. ZKP: The court of second instance may overturn a first-instance acquittal if it finds that the lower court failed to establish key facts regarding the defendant's ownership status and intent to obtain illegal property gain, necessitating a retrial to properly delineate individual liability.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 552/00-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 24. svibnja 2000. godine br. K-20/99, u sjednici održanoj 23. rujna 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude i u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. U ostalom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje u neukinutom dijelu prvostupanjska presuda (kazneno djelo pod toč. 1.).
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Koprivnici br. K-20/99 od 24. svibnja 2000. godine , I. K. i M. S. oslobođeni su optužbe da bi počinili kaznena djela koja su im optuženici I. K.
1 2
stavljena na teret i to I. K. i M. S. kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 3. i 1. KZ (točka 1. i I. K. za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. KZ (točka 2. izreke), a I. K. 1 2
izreke).
Temeljem čl. 123. ZKP troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava suda.
I Kž 552/00-3
Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Na podnesenu žalbu, odgovor su podnijela sva trojica optuženih po branitelju M. K., odvjetniku iz K..
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 25. rujna 2000. g. podržao je žalbu državnog odvjetnika jer smatra da sadrži valjane razloge kojima se oslobađajuća odluka temeljito dovodi u sumnju, te predlaže da se pobijana presuda ukine.
Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
U odnosu na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 3. i 1. KZ, navedeno pod točkom 1. izreke, nije u pravu državni odvjetnik kada u svojoj žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije ispravno utvrdio činjenično stanje zaključivši iz provedenih dokaza da optuženici I. K. i M. S. nisu počinili navedeno kazneno djelo.
I ovaj sud, kao sud drugog stupnja, smatra da je optuženik I. K. kupnjom 3900 dionica stekao vlasništvo 32,44 % u V.-v.s. d.d. Z. te da je bio obvezan, temeljem Ugovora o pravima iz dioničarstva sklopljenog s navedenim Društvom, na K.-p.t.p. d.o.o. K., prenijeti udio samo u iznosu od 7,76 % koliko je iznosio osnivački ulog V.-a d.d. Z. u K. d.o.o. K., a koji se u naravi nije sastojao od sporne nekretnine B. u Z., već od građevinskog zemljišta u Križevcima. U odnosu na ostali dio udjela u vlasništvu V. d.d. Z., koji mu je legalno isplaćen u imovini P. centra K. kao poslovne jedinice V.-a d.d. Z., a u okviru kojeg se nalazila i sporna nekretnina u Z., sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji, imao je obvezu tu imovinu samo ponuditi K.-u d.o.o. na udruživanje radi kontinuiteta poslovanja.
na način da je prije ponude na udruživanje iz toga dijela U postupanju opt. I. K. 2
imovine izdvojio spornu nekretninu u Zelini i uz pomoć optuženog M. S. koji je kao direktor V.-a d.d. Z. dao nalog za izdavanje klauzule intabulandi, uknjižio tu nekretninu na svoje ime, a potom je prodao, ovaj sud također ne nalazi ispunjenje bića kaznenog djela iz čl. 337. KZ st. 4. KZ, s obzirom da je optuženik raspolagao navedenom nekretninom kao sa svojim vlasništvom.
Stoga je neosnovana žalba u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 1. prvostupanjske presude.
U odnosu na kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima uz pribavljanje znatne imovinske koristi iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. KZ, opisano u točki 2. izreke, tijekom prvostupanjskog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je u inkriminiranom razdoblju dio plaće poslovođama prodavaonica K.-a d.o.o. K. isplaćivan kroz naknadu za uporabu vlastitih vozila u poslovne
I Kž 552/00-3
svrhe iako te uporabe nije bilo, te da na te iznose nije bio plaćen porez na dohodak u iznosu od 164.705,25 kn, a što je uzrokovalo i manji obračun poreza na dobit u iznosu od 126.181,27 kn. Također je nesporno da je prodavana roba na veliko u prodavaonicama robe na malo, o čemu nije ustrojena obvezna evidencija razlike u cijeni, zbog čega je došlo do manje obračunatog poreza na promet u iznosu od 500.128,56 kn, što ukupno čini iznos od 791.015,08 kn neplaćenih poreznih obveza.
Stoga ispravno ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi na to da je sud prvog stupnja iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak kako je do neuplaćivanja poreza došlo isključivo zbog nedovoljne ekipiranosti knjigovodstvene službe i opterećenosti njenih djelatnika, zanemarivši činjenicu da su optuženici kao odgovorne osobe prekršile propis o obveznom ustroju evidencije razlike u cijeni robe prilikom prodaje na veliko i na odredio isplatu dijela plaća poslovođama putem naknade za malo, kao i da je opt. I. K. 2
nepostojeću uporabu vlastitih vozila, u čemu se očituje namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi za pravnu osobu.
Radi navedenog temeljem čl. 387. i čl. 388. ZKP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude. Stoga je odlučeno kao u izreci.
Prilikom novog suđenja u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 2. sud prvog stupnja će posebno utvrditi stupanj odgovornosti opt. I. K. kao predsjednika upravnog odbora K. d.o.o. K. i generalnog punomoćnika vršitelja dužnosti direktora tijekom 1994. i 1995. godine u odnosu na kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. KZ, kao i razgraničenje njegovih ovlasti od onih koje je imao opt. I. K. kao v.d. direktor navedenog trgovačkog društva u istom razdoblju. Također će utvrditi kojim konkretnim radnjama su optuženici, i koji od njih, prouzročili smanjenu uplatu svake od pojedinih vrsta poreza na način da će utvrditi u kojoj mjeri su ta smanjenja uplata rezultat isključivo nedovoljne ekipiranosti i preopterećenosti osoblja velikom količinom posla, a u kojoj mjeri neposrednim nalogom da se isplata plaća vrši kroz nepostojeću uporabu vlastitih vozila, tko je od optuženika bio odgovoran za ustroj evidencije razlike u cijeni robe prilikom prodaje na veliko i na malo, kao i druge relevantne činjenice temeljem kojih bi se nedvojbeno mogao donijeti zaključak o postojanju ili nepostojanju namjere kod optuženika da se citiranim radnjama pribavi znatna imovinska korist za Društvo.
U Zagrebu, 23. rujna 2004.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Katica Jelić, v.r.