Us I-282/2014-29 · Upravni sud u Splitu

Poslovni broj: 10 UsI-282/14-29

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja H. T. d.d. Z., R. F. M. 9, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. S. i M. S. u S., R. 18, protiv tuženika S.-d. županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, komunalne poslove, infrastrukturu i zaštitu okoliša, S., B. 1, kojeg zastupa opunomoćenica S. B., diplomirana pravnica i zaposlenica, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 14 Su-71/2012, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine D., T. F. T. 1, radi naknade za korištenje javne površine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2017. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja M. S. i opunomoćenice tuženika S. B., 20. ožujka 2017.

p r e s u d i o j e

1. Poništava se rješenje tuženika S.-d. županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, komunalne poslove, infrastrukturu i zaštitu okoliša Klasa: UP II 363-01/14-01/04, Urbroj: 2181/1-10-14-3 od 2. listopada 2014.

2. Poništava se rješenje S.-d. županije, Općine D., Jedinstvenog upravnog odjela Klasa: UP I 344-01/12-10/05, Urbroj: 2180/04-03/1-12-1 od 14. ožujka 2012.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP II 363-01/14-01/04, Urbroj: 2181/1-10-14-3 od 2. listopada 2014. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja S.-d. županije, Općine D., Jedinstvenog upravnog odjela Klasa: UP I 344- 01/12-10/05, Urbroj: 2180/04-03/1-12-1 od 14. ožujka 2012. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je pod točkom 1. izreke tužitelju, kao obvezniku plaćanja, određen iznos jednokratne godišnje naknade za korištenje zemljišta u vlasništvu Općine D., na javnim površinama iz članka 2.

Pravilnika, za DTK okna (šahte) za ukupno 231 komad, na području naselja stambene zone P., gospodarske zone K. i poslovne zone B., u ukupnom iznosu od 69.300,00 kn; točkom 2. izreke određeno je da je obveznik utvrđeni iznos dužan platiti odjednom, najkasnije u roku od 8 dana o dana primitka rješenja na žiro-račun proračuna Općine D.; točkom 3. izreke određeno je da će se utvrđeni iznos plaćati za jednogodišnje razdoblje počevši od 1. travnja 2012.; točkom 4. izreke određeno je da će u slučaju nepravovremenog plaćanja Općina D. zaračunati zakonske zatezne kamate i pod točkom 5. izreke određeno je da ukoliko obveznik plaćanja ne plati u roku da će se rješenje o obvezi plaćanja izvršiti u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit.

Tužitelj, u tužbi, u bitnom, navodi da je prvostupanjsko upravno rješenje donijeto temeljem elaborata izrađenog od tvrtke G. d.o.o. S., broj: 90/11 i 96/11 te odredbi Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje DTK-e u vlasništvu Općine D. i o mjerilima za izračun naknade za korištenje zemljišta javnih površina i nerazvrstanih cesta koje su vlasništvo Općine D. i nad kojima upravlja Općina D. u svrhu polaganja DTK („Službeni glasnik Općine D.“ broj: 5/11, dalje: Pravilnika), ali da on nije imao prilike vidjeti i očitovati se na Elaborat u kojem su od strane tvrtke G. d.o.o.

S. utvrđene količine DTK; da nije jedini infrastrukturni operator na području RH pa tako niti na području Općine D. pa da prema tome niti sve DTK za koje je obračunata naknada nisu njegovo vlasništvo. Ističe da mu nije poznato koje su javne površine u vlasništvu ili ih koristi Općina D., a niti zna gdje su granice tih zona, pa da nije mogao provjeriti koju elektroničku komunikacijsku infrastrukturu u svom vlasništvu ima na tim površinama. Ukazao je na nepravilnosti i nezakonitosti predmetnog Pravilnika te istakao da su pojedine odredbe suprotne propisima koji korištenje javnih površina za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu regulira kao lex specialis, navodeći pri tom odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama; da je tuženik odbio žalbu uz obrazloženje da nije ovlašten utvrđivati zakonitost Pravilnika, a da je činjenično stanje pravilno utvrđeno temeljem elaborata tvrtke G. d.o.o.

S.; da nema sklopljen Ugovor o služnosti odnosno korištenju zemljišta na području Općine D., niti da ga je Općina D. informirala o takvim zemljištima ili granicama pojedinih zona i pozvala da iskaže količine EKI koje tamo posjeduje pa da nije jasno na osnovu kojih činjenica je prvostupanjsko tijelo zaključilo da je tužitelj vlasnik i u kojem dijelu elektroničke komunikacijske infrastrukture na području ove Općine; da prvostupanjsko tijelo dokazuje količine DTK-e podacima iz Elaborata koji da je izradila tvrtka G. d.o.o. S., a Općina D. niti navedena tvrtka da nisu tražile od tužitelja podatke o tome da li na području te Općine ima, gdje i koje količine DTK, da bi utvrdili relevantne podatke o količinama elektroničke komunikacijske infrastrukture; da tvrtka koja je izrađivala Elaborat nije raspolagala podacima na temelju kojih bi mogla utvrditi u čijem vlasništvu je DTK niti da je ovlaštena utvrđivati status infrastrukturnog operatora pa da Elaborat ne može biti relevantan za utvrđivanje činjenice da je on vlasnik DTK; da je utvrđivanje statusa infrastrukturnog operatora u nadležnosti H. regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM); da se prvostupanjsko tijelo pri donošenju osporenog rješenja nije pridržavalo Zakona o elektroničkim komunikacijama koji da je lex specialis u odnosu na druge propise kojima se uređuju prava i obveze u vezi gradnje i korištenja javnih površina na području RH.

Nadalje, ističe da mora postojati pravni temelj uređenja međusobnih odnosa bilo kao pravo služnosti, određeno ZVDSP-om, Zakonom o cestama i ZEK-om ili pravo puta određenom ZEK-om; da bi uređenje korištenja javnih površina u vlasništvu Općine D. i plaćanje naknade moralo biti uređeno ugovorom o služnosti ili na temelju čl.

28. i 29. ZEK-a kao pravo puta. Prigovara zakonitosti točke 5. prvostupanjskog rješenja te navodi da predmetno rješenje nije ovršna isprava u smislu članka 128. Općeg poreznog zakona i da se ne može temeljem istog provesti ovrha sukladno istom propisu tj. da se ne primjenjuju porezni propisi. Slijedom svega naprijed navedenog, predložio je da sudu poništi osporavano rješenje te predmet vrati na ponovni postupak.

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u osporenom rješenju, predlaže da se pozove Općina D. kao zainteresirana osoba i da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Sud je rješenjem u smislu odredbe članka 19. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14; dalje ZUS) pozvao Općinu D. da kao zainteresirana osoba sudjeluje u sporu i dostavi odgovor na tužbu, a na koje se zainteresirana osoba nije očitovala.

U sporu su održane rasprave 20. studenog 2015., 21. prosinca 2015., 6. svibnja 2016. i 10. ožujka 2017., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

U podnesku zaprimljenim pred ovim sudom na ročištu od 21. prosinca 2015. tužitelj je inicirao i predlagao pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti predmetnog Pravilnika kao općeg akta, a o kojem prijedlogu je na ročištu održanom pred ovim sudom 6. svibnja 2016. riješeno da će se odlučiti naknadno izvanraspravno, a nakon čega je tužitelj u prilogu podneska zaprimljenog pred ovim sudom 25. studenog 2016. dostavio odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-95/16-3 od 28. listopada 2016. kojom je ukinut Pravilnik o mjerilima za izračun naknade za korištenje DTK-e u vlasništvu Općine D. i o mjerilima za izračun naknade za korištenje zemljišta, javnih površina i nerazvrstanih cesta koje su u vlasništvu Općine D. i nad kojima upravlja Općina D. u svrhu polaganja DTK („Službeni vjesnik Općine D.“ broj: 5/11), te je u prilogu podneska od 8. veljače 2017. i 27. veljače 2017. dostavio presudu ovog suda poslovni broj Usi-279/14-22 od 16. siječnja 2017. i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1523/16-4 od 8. prosinca 2016., navodeći da su istima poništena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u tim postupcima, a da činjenice na kojima se temelji ovaj postupak su jednake utvrđenim u rješenjima koja su poništena navedenim presudama, samo da je razlika u vrsti stalne naknade, pa stoga kako je ukinut predmetni Pravilnik, a temeljem kojeg je bila određena naplata i vrsta stalne naknade, to očito da je otpala i osnova za određivanje predmetne naknade, a o čemu da je zauzeo stav i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi koju prilažu. Na ročištu održanom pred ovim sudom dana 10. ožujka 2017. opunomoćenica tužitelja je navela da izlaže i predlaže kao u tužbi i dosadašnjem tijeku postupka, te je posebno istakla kako povlači prijedlog za pokretanje ocjene zakonitosti općeg akta koji je iznesen na ročištu od 6. svibnja 2016., a budući je Visoki upravni sud po tom prijedlogu već odlučio u svojoj odluci Usoz-95/16 od 28. listopada 2016., te je istakla kako je Visoki upravni sud zauzeo u svojim odlukama stav, a koji se odnosi i na ovaj postupak, odnosno ovaj predmet spora pa u tom smislu predlaže, preciziravši tužbeni zahtjev na način da usvoji tužbu tužitelja, te da se poništi rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje zainteresirane osobe koje je prethodilo ovom postupku.

Opunomoćenica tuženika je na ročištu navela da osporava netom iznesene navode tužitelja i ostaje kod navoda iznesenih u osporenom rješenju, kao i odgovoru na tužbu, te je posebno naglasila da je Visoki upravni sud presudom od 28. listopada 2016. ukinuo, a ne poništio Pravilnik o mjerilima za izračun naknade za korištenje ppk u vlasništvu Općine D. i o mjerilima za izračuna naknade za korištenje zemljišta, javnih površina, nerazvrstanih cesta koje su u vlasništvu Općine D. U navedenoj presudi u zadnjem stavku Sud posebno naglašava da sukladno odredbi članka 76. stavka 4. ZUS-a ukinute odredbe navedenog Pravilnika prestaju važiti danom objave presude u Narodnim novinama, a to je koncem studenog 2016. Iz navedene presude nedvojbeno proizlazi da Pravilnik prestaje važiti odnosno isti proizvodit pravne učinke ubuduće, a što bi značilo da kad je tuženik odlučivao žalbi tužitelja, odnosno kad je zainteresirana osoba utvrđivala obvezu plaćanja naknade (tijekom 2012.) odredbe navedenog Pravilnika su važile, jer je isti sve do konca studenog 2016. na snazi. Zbog iznijetog tuženiku nije jasno kako se osporena rješenja poništavaju, temeljem toga što je Pravilnik ukinut pa dodatno ukazuje da bi sud mogao poništavati osporena rješenja da je navedeni Pravilnik poništen jer bi tada on proizvodio pravne učinke od početka, a kako je već naglašeno ukidanje Pravilnika se odnosi ubuduće. Stoga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

Opunomoćenica tužitelja, očitujući se na navode opunomoćenice tuženika, je navela da protivi netom iznesenim navodima tuženika navodeći kako se tuženik sada opet upušta u raspravljanje odluke Visokog upravnog suda, a koja odluka je pravomoćna, te o istoj tuženik na ovaj način ne može više prigovarati, a ukoliko smatra da je Visoki upravni sud trebao donijeti drugačiju odluku onda je i dužan koristiti se pravnim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju. Budući se ovaj postupak temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, na kojoj se temelji i odluka Visokog upravnog suda, onda da je u tom smislu tužba tužitelja osnovana, pa da ostaje kod navoda i prijedloga prethodno iznesenih.

U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledao spis upravnog tijela dostavljen u spis upravnog spora. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

Naime, iz pregledanih osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela razvidno je da se ista temelje na odredbama Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje DTK-e u vlasništvu Općine D. i o mjerilima za izračun naknade za korištenje zemljišta, javnih površina i nerazvrstanih cesta koje su u vlasništvu Općine D. i nad kojima upravlja Općina D. u svrhu polaganja DTK („Službeni vjesnik Općine D.“ broj: 5/11).

Međutim, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz- 95/16-3 od 28. listopada 2016., a objavljene u „Narodnim novinama“ broj 109/16 navedeni Pravilnik je ukinut u cijelosti.

Slijedom navedenog, a kako je predmetni Pravilnik, a temeljem kojeg su i doneseni osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, u cijelosti ukinut, te da iz navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 28. listopada 2016. proizlazi da je ukinuti opći akt bio nezakonit od trenutka njegovog donošenja, to je valjalo na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a presuditi kao pod točkom 1. i 2. izreke.

U Splitu 20. ožujka 2017.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 66. u svezi članka 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćenicima, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku, uz zapisnik o objavi i spis upravnog tijela po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi, uz zapisnik o objavi,

- u spis.

RJ./

1. Na temelju članka 5. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13) ne plaća se sudska pristojba.

2. Spis u kalendar 50 dana.