I Kž-157/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 157/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Perice Rosandića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika Y. D., zbog kaznenih djela iz članka 204/1 i dr. Kaznenog zakona Republike Turske, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 20. veljače 2015. broj Kv-34/15, u sjednici održanoj dana 05. svibnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba izručenika Y. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Vukovaru utvrdio je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Republici Turskoj izručenika Y. D., državljanina Republike Francuske, radi izvršenja kazne zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci po pravomoćnoj presudi Kaznenog suda prvog stupnja Ipsala broj 2006/438 odluke broj 2007/226 od 08. lipnja 2007., zbog kaznenog djela iz članka 204/1 Kaznenog zakona Republike Turske, što odgovara kaznenom djelu iz članka 278. stavak 3. Kaznenog zakona (NN broj 125/11 i 144/12, dalje u tekstu: KZ/11), koja presuda je postala pravomoćna 12. rujna 2012. te izvršenja kazne zatvora u trajanju četiri godine po presudi Republičkog Vrhovnog javnog tužiteljstva Ipsala broj 2007/8, odluke broj 2007/299 od 11. rujna 2007., zbog kaznenog djela iz članka 79/1B Kaznenog zakona Republike Turske, što odgovara kaznenom djelu iz članka 326. stavak 1. KZ/11, koja presuda je postala pravomoćna 20. veljače 2012..

Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio izručenik putem branitelja B. I., odvjetnika u V., ne navodeći konkretne žalbene osnove, već se žalbeni navodi svode na osporavanje zakonskih pretpostavki za izručenje, s prijedlogom da se pobijano rješenje

I Kž 157/15-4

preinači te odbije zamolba za izručenje, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. u svezi člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske D. P. vratio je spis uz popratni dopis broj KŽ-DO-325/15 od 13. ožujka 2015. bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

Žalba nije osnovana.

Žalbeni prigovor koji se odnosi na, prema mišljenju žalitelja, pogrešnu primjenu odredbe članka 16. stavak 4. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., žalitelj neopravdano ističe, jer je o tom prigovoru već pravomoćno odlučeno rješenjem prvostupanjskog suda od 21. studenog 2014. broj Kir-532/14, potvrđenim rješenjem izvanraspravnog vijeća toga suda od 28. studenog 2014. broj Kv-215/14.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da u konkretnom slučaju postoji mogućnost odbijanja izručenja jer da je izručenik državljanin Republike Francuske, a uhićen je po tjeralici Republike Turske, jer se, sukladno odredbi članka 35. stavak 1. točka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 - dalje u tekstu: ZOMPO), izručenje neće dopustiti samo ako je izručenik hrvatski državljanin, a što u konkretnom predmetu nije slučaj, pri čemu nije od utjecaja koje strane države je izručenik državljanin.

Potpuno je promašen i žalbeni prigovor da postoji mogućnost da je nastupila zastara kaznenog progona u Republici Turskoj, a što bi, prema mišljenju žalitelja, dovelo u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, s obzirom da je u konkretnom slučaju relevantna zastara izvršenja kazne (koja nije nastupila), a ne zastara kaznenog progona, jer se zamolba za izručenje odnosila na izručenje radi izvršenja kazne, a ne na izručenje radi kaznenog progona.

Također nije u pravu žalitelj kada navodi da je moglo doći i do primjene odredbe članka 39. ZOMPO, s obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da bi i Republika Francuska, uz Republiku Tursku, podnijela zahtjev za izručenje izručenika pa u tom dijelu prvostupanjski sud nije ni mogao odlučivati, kako to pogrešno smatra žalitelj.

Slijedom svega iznijetoga, prvostupanjski sud je, protivno prigovorima žalitelja, pravilnim i potpuno utvrđenim činjeničnim stanjem i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, s pravom zaključio da su, u konkretnom slučaju, ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje izručenika Y. D. Republici Turskoj radi izvršenja kazni zatvora zbog kaznenih djela opisanih u izreci pobijanog rješenja.

Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio povredu zakona na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

I Kž 157/15-4

Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti žalbu izručenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08.

Zagreb, 05. svibnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v.r.

Damir Kos, v. r.