I Kž-591/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 591/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Katice Jelić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. L. zbog kaznenog djela iz čl. 263. st. 4. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. L. izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 21. lipnja 2000. godine, br. K 20/00, u sjednici održanoj 13. kolovoza 2002. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Odbacuje se žalba državnog odvjetnika kao nedopuštena.

II. Odbija se žalba opt. M.L. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Koprivnici proglasio je krivim opt. M.L. zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine iz čl. 271. st. 4. u vezi čl. 236. st. 4. KZ i temeljem čl. 59. KZ optuženog oslobodio od kazne.

Protiv te presude žalbu je uložio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači u odluci o sankciji i optuženom izreče kazna zatvora.

Optuženi L.M. žali se zbog povrede kaznenog zakona i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se presuda preinači i optuženi oslobodi od kaznene odgovornosti.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledavanja spisa odustao je od žalbe Županijskog državnog odvjetnika, dok je predložio da se žalba optuženog odbije kao neosnovana.

I Kž 591/00-3

Budući je državni odvjetnik odustao od žalbe, temeljem odredbe čl. 386. ZKP, trebalo žalbu državnog odvjetnika odbaciti kao nedopuštenu.

Žalba optuženog nije osnovana.

Optuženi ističe žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, ali u suštini žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi optuženi tvrdi kako se njegovo postupanje ne može podvesti pod obilježja kaznenog djela iz čl. 263. st. 1. te čl. 271. st. 2. KZ budući nije o uzročno posljedičnoj vezi sa smrću njegovog sina L.mldb. L. Optuženi smatra da ostavljanjem puške ispod kreveta nije izazvana opasnost za život djece, već je ona izazvana nestručnim – nespretnim rukovanjem puškom od strane drugog sina L.mldb. M.. Do izazivanja opasnosti puškom jedino može doći izravno punjenjem te puške i njenim opaljenjem, a nesporno je da optuženi nije te radnje izvršio. Dakle, drži optuženi, smrt oštećenog uzrokovana je izvan bilo kojega oblika krivnje optuženog.

Protivno navodima te žalbe pravilno sud prvog stupnja nalazi da ostavljanje puške sa municijom na dohvat djece pod krevetom predstavlja opće opasnu radnju. Takovo postupanje optuženog, koje je nesporno, u uzročno-posljedičnom nizu takovog je značaja da se ukazuje odlučnim za nastupanje zabranjene posljedice stvarne - konkretne opasnosti za život te djece. Ovo posebno zbog radoznalosti djece, koju sam optuženi ističe, njihovog interesa za oružje koji je i optuženi uviđao, a što sve mu je ukazivalo da ne smiju činiti dostupnim djeci pušku sa streljivom. Svojim postupkom optuženi je izazvao opasnost, pa se nikako ne može tvrditi da to njegovo postupanje nije uzročno sa posljedicom nastupanja opasnosti po život djece.

Radnje koje je počinio mldb. M. i njegovo nestručno i neiskusno rukovanje oružje nikako ne prekidaju uzročnu posljedičnu vezu između postupka optuženog, te nastupanja konkretne opasnosti, radi se naime o tome da to rukovanje oružjem mldb. samo je dovelo do krajnje posljedice smrti mldb. L.

Prema tome, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio rezultat izvedenih dokaza, njihovu pouzdanost i vjerodostojnost i nije propustio cijeniti niti jedan dokaz, a iz utvrđenih odlučnih činjenica izveo je logičan zaključak o postojanju odlučnih činjenica na kojima se temelji prvostupanjska presuda.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 379. ZKP ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženog.

Prema tome, temeljem čl. 386. i čl. 387. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 13. kolovoza 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Milan Gudelj, v.r.