I Kž-535/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-535/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. S.B., a zbog krivičnog djela iz čl. 169. st. 3. OKZRH, odlučujući o žalbi Vojnog državnog odvjetnika podnešenoj protiv rješenja Vojnog suda u Rijeci od 29. lipnja 1995. godine, br. K-111/95., (Kv-72/95.), u sjednici održanoj dana 28. rujna 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba Vojnog državnog odvjetnika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Vojnog suda u Rijeci na temelju čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 58/92 i 39/95, u daljnjem tekstu: Zakon o oprostu), obustavljen je krivični postupak protiv okr. S.B. zbog krivičnog djela iz čl. 169. st. 3. OKZRH, pobliže činjenično opisano u optužnom prijedlogu (tada) vojnog tužitelja Rijeka od 24. travnja 1995. godine, br. Kt-108/95.

Protiv toga rješenja (sada) Vojni državni odvjetnik je podnio žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom dopisu od 18. kolovoza 1995. godine, br. Ktž-883/95, naveo je da su žalbeni navodi vojnog tužitelja osnovan, te da žalbu treba uvažiti.

Žalba nije osnovana.

Protivno stajalištu žalitelja, a kod činjenice da je okrivljenik S.B. terećen da je kao pričuvni pripadnik Hrvatske vojske, 9 gardijske brigade, u kojoj je mobiliziran, istekom odobrenog dopusta od 3 dana, dana 19. prosinca 1994. godine, nije se vratio na dužnost u roku od 30 dana, već je vraćen dana 1. travnja 1995. godine, kada je predveden po djelatnicima 71. bojne vojne policije Rijeka, iz čega bi, dakle, proizlazilo, da je okrivljenik inkriminirano djelo, u svakom slučaju, počinio za vrijeme trajanja agresije na Republiku Hrvatsku, odnosno za vrijeme ratnog stanja, onda je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je u konkretnoj krivično pravnoj stvari primijenio Zakon o oprostu, i protiv okrivljenika zbog utuženog krivičnog djela, obustavio krivični postupak, jer je djelo počinjeno u okviru vremena koje je obuhvaćeno Zakonom

o

oprostu

(prema

izmjenama

Zakona

o

oprostu od 9. lipnja 1995. godine), a i u svezi je s ratom, neovisno o tome što je ovdje neposredni zaštitni objekt očuvanje ustrojstva i uspješnog djelovanja oružanih snaga Republike Hrvatske, i neovisno o tome, što okrivljenik nije i formalno terećen da je osnovno krivično djelo iz čl. 169. st. 3. OKZRH učinio pod takovim kvalifikatornim okolnostima koje sadrže odredbe čl. 178. OKZRH (kažnjavanje za krivična djela počinjena za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti), kada je iz svega iznjetog očito, da je okrivljenikovo kršenje vojne discipline, odnosno počinjenje djela, upravo uvjetovano navedenim ratnim događajima.

Zbog navedenoga razloga, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP trebalo je žalbu vojnog državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 28. rujna 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.