Rev-3634/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3634/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Mikšića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u S., protiv tuženika Stečajne mase stečajnog dužnika D. Ž. K. d.d., M., kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u D., radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu 46.200.963,10 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2749/2018-3 od 12. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku poslovni broj P-1/2017 od 18. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2019.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje osnovanosti tražbine tužitelja protiv tuženika u iznosu 46.200.963,10 kn s troškovima postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače ili podredno da se te presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Suglasno odredbi st. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na revizijski prigovor o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka tužitelj se određeno pozvao samo na odredbu čl. 234. st. 1. ZPP, prema kojoj je treća osoba dužna po nalogu suda podnijeti ispravu koju je po zakonu dužna pokazati ili podnijeti, odnosno ispravu koja je po svom sadržaju zajednička za tu osobu i stranku koja se na ispravu poziva.

Podnositelj revizije međutim nije dao jasne razloge u čemu bi se ogledala bitna povreda navedene zakonske odredbe koja je na temelju odredbe čl. 354. st. 1. ZPP utjecala ili mogla utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude, zbog čega nije utvrđeno da bi u postupku koji je prethodio reviziji bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je utvrđenje osnovanosti novčane tražbine prenesene na tužitelja od strane bivše D. B. d.d. kao davatelja kredita pravnom predniku tuženika, time da je navedena kreditna obveza sporna samo u dijelu koji prelazi iznos glavnice i 18% ugovorenih kamata, priznatog od strane stečajnog upravitelja tuženika, budući da su ugovorene kamate u konačnici iznosile punih 48% godišnje.

Naime, 30. siječnja 1995. između D. B. i pravnog prednika tuženika sklopljen je ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa 1.000.000,00 tadašnjih DEM, na rok otplate pet godina, s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom (u konačnici 4% mjesečno, tj. 48% godišnje).

Prema odredbi čl. 399. st. 1. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91 i 3/94 - dalje: ZOO/91) stopa ugovorne kamate između pojedinaca ne može biti viša od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju.

Stopa ugovorene kamate između drugih osoba trebala je biti propisana odredbama posebnog zakona (čl. 399. st. 2. ZOO/91) koji nije donesen.

Zbog toga je potrebno u svakom pojedinom slučaju ocijeniti ima li stopa ugovorenih kamata elemente zelenaškog ugovora, odnosno je li ugovaranje nerazmjerno visokih kamata (lihvarske kamate) u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu razlog za utvrđenje ništavim dijela ugovorene kamatne stope iznad utvrđene prosječne visine ugovorene kamatne stope na tržištu (tako npr. Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetu U-III-380/01 od 1. svibnja 2004.).

To pitanje su upravo sudovi u postupku koji je prethodio reviziji svestrano i pouzdano raspravili te su zaključili da je ugovorena stopa kamate preko 18% godišnje zelenaška i ništava, jer u tom dijelu prelazi prosječne stope ugovorenih kamata na tržištu.

Revizijske prigovore nije bilo moguće prihvatiti jer se u njima u suštini osporava činjenični segment procesne građe, a u revizijskom stupnju postupka se ne može prigovarati pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju (arg iz čl. 385. st. 1. ZPP).

Zbog toga, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

Zagreb, 6. ožujka 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić, v. r.