Usž-532/2019-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-532/19-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Ivice Kujundžića, članova vijeća, te sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. P. iz N. M., kojeg zastupa opunomoćenica N. Š. iz Z., protiv tuženika Varaždinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, regionalni razvoj i europske integracije, V., radi ovrhe komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 10 UsI-499/18-8 od 19. studenog 2018., na sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2019.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 10 UsI-499/18-8 od 19. studenog 2018.

Obrazloženje

Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/16-01/11, URBROJ: 2186/1- 04/8-16-6 od 5. prosinca 2016., kojim je uvažena žalba tužitelja i poništeno rješenje Grada N. M., Upravnog odjela za prostorno uređenje, stambeno-komunalne i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-415-01/12-01/55, URBROJ: 2186-022-04/02-16-12 od 18. veljače 2016. i predmet vraćen na ponovni postupak.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem, točkom 1 izreke, tužitelju je određena obveza plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor površine 80,00 m2, temeljem ovršnog rješenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, stambeno-komunalne i imovinsko pravne poslove Grada N. M., KLASA: UP/I-363-03/02-01/10, URBROJ: 2186/022-04-02/02-19 od 25. siječnja 2002. godine, točkama 2.-5. izreke određena je obveza podmirivanja dospjelog duga komunalne naknade od 840,00 kn, zakonske zatezne kamate od 570,92 kn i troška ovrhe od 200,00 kn i određeno da će Financijska agencija provesti ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja. Točkom 6. izreke tog rješenja utvrđena je zastara naplate komunalne naknade u iznosu od 2.520,00 kn i određeno da će se izvršiti otpis tražbine komunalne naknade u visini glavnice od 2.520,00 kn i zatezne kamate od 2.019,36 kn.

Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu navodeći, u bitnom, da do danas ne zna koliki iznos komunalne naknade duguje i ističe prigovor zastare prava na naplatu komunalne naknade, a što je moguće utvrditi tek kada tuženik u postupku dostavi na uvid vjerodostojne isprave kao dokaz postojanja tražbine. Predlaže da se žalba usvoji.

Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud osporenom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te da je za svoju odluku naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

Naime, prema odredbi članka 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12.,152/14., 94/16. i 29/17., dalje ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi.

To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora.

Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Pri tom se prvostupanjski sud osnovano pozvao na odredbu članka 117. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.), kojom je propisano da kada je za donošenje novog rješenja s obzirom na prirodu upravne stvari nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer u postupku nisu pribavljene vjerodostojne isprave kao dokaz postojanja tražbine pa da, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik nije mogao odlučiti o zakonitosti određivanja ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja.

S obzirom na prirodnu upravne stvari, utvrđene nedostatke je moguće otkloniti samo u novom postupku u kojem će tužitelj moći isticati sve prigovore istaknute i u tužbi i u žalbi, a koje je prvostupanjsko upravno tijelo dužno ocijeniti prilikom donošenja nove odluke u ovoj stvari.

Radi navedenog, ovaj Sud nalazi neosnovanim žalbene prigovore, jer poništavanjem prvostupanjskog rješenja i vraćanjem predmeta na ponovni postupak, uz uputu prvostupanjskom tijelu u kom pravcu treba upotpuniti postupak, tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 9. svibnja 2019.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić, v.r.