Gzp-864/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 864/11-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice J. J. iz Z., koju zastupa punomoćnica V. Ž., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 27. siječnja 2010., dana 28. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-3906/10 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici J. J. u iznosu od 9.000,00 kn (devet tisuća kuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 27. siječnja 2010. podnijela Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05., 16/07. i 113/08., 153/09., 116/10. i 27/11. – dalje ZS) smatrajući da joj je zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-281/02 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku. Utvrdivši da se postupak vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-3906/10, isti sud se rješenjem poslovni broj Gzp-110/10 od 15. veljače 2011. oglasio nenadležnim i 27. travnja 2011. ustupio spis Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na daljnje postupanje.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-281/02, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu te službene provjere u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio sljedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, broj 55/01):

- tužiteljica G. P. Z. podnijela je 7. siječnja 2002. tužbu protiv J. J., radi vraćanja nekretnine; spis se vodio pod poslovnim brojem P-281/02;

- tuženica J. J. je 12. ožujka 2002. podnijela protutužbu;

- podneskom od 30. listopada 2002. tuženica - protutužiteljica je izvijestila sud o punomoćnici koja će ju zastupati, predložila da ju se oslobodi od plaćanja sudske pristojbe te navela kako će se detaljnije očitovati na navode tužbe nakon uvida u spis;

- tuženica - protutužiteljica je 13. studenog 2002. podnijela odgovor na tužbu te ispravila protutužbeni zahtjev;

- na ročištu 20. studenog 2002. uzeta je izjava o imovinskom stanju tuženice – protutužiteljice, ista je oslobođena od dužnosti plaćanja sudske pristojbe te je tužiteljici – protutuženici određen rok od 15 dana da dostavi dokaz o statusu udovice hrvatskog branitelja;

- podneskom od 26. studenog 2002. tuženica – protutužiteljica je dostavila u spis dokumentaciju;

- na ročištu 11. travnja 2003. tužiteljica – protutuženica je predala podnesak kojim se očituje na protutužbeni zahtjev i dokaz da je njen suprug bio hrvatski branitelj te su saslušani svjedoci;

- podneskom od 17. travnja 2003. tuženica – protutužiteljica se očitovala na navode tužiteljice – protutuženice;

- na ročištu 11. studenog 2003. saslušani su svjedoci;

- podneskom od 19. studenog 2003. tuženica – protutužiteljica je pobliže odredila protutužbeni zahtjev;

- na ročištu 7. travnja 2004. saslušani su svjedoci te je određen rok od 60 dana tuženici – protutužiteljici radi dostave očitovanja svjedoka;

- tuženica – protutužiteljica je podneskom od 19. svibnja 2004. dostavila ovjerenu izjavu svjedoka, a podneskom od 30. ožujka 2005. i 30. rujna 2005., ista je predložila zakazivanje glavne rasprave;

- na ročištu 14. ožujka 2006. saslušan je svjedok te je određeno izvođenje dokaza očevidom, a tuženica – protutužiteljica je pozvana u roku od 15 dana uplatiti predujam za vještačenje;

- sud je rješenjem od 31. ožujka 2006. odredio uviđaj za 2. svibnja 2006., uz sudjelovanje vještaka geodeta, koji uviđaj je i proveden te je naloženo vještaku da u roku od 30 dana izradi nalaz i mišljenje;

- vještak je 14. rujna 2006. podnio nalaz i mišljenje.

- tuženica – protutužiteljica se 24. listopada 2006. očitovala na nalaz i mišljenje vještaka;

- na ročištu 2. listopada 2007. naloženo je tuženici – protutužiteljici da u roku od osam dana uplati predujam za usmeno očitovanje vještaka;

- vještak je saslušan na ročištu 11. prosinca 2007., na kojoj je tuženici – protutužiteljici određen rok od 15 dana radi očitovanja;

- podneskom od 27. prosinca 2007. tuženica – protutužiteljica je zatražila produljenje roka, a očitovanje je dostavila 31. siječnja 2008.;

- na ročištu 21. studenog 2008. odlučeno je da će se pozvati vještak radi uvida u spis i očitovanja da li se na prigovore tužiteljice – protutuženice može očitovati pismeno ili usmeno na ročištu;

- tuženica – protutužiteljica se podneskom od 1. veljače 2008. očitovala na navode tužiteljice – protutuženice;

- na ročištu 8. veljače 2010. godine saslušan je sudski vještak te je zaključena glavna rasprava;

- Općinski građanski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj P-281/02 od 22. veljače 2010. odlučio o tužbenom i protutužbenom zahtjevu;

- tužiteljica – protutuženica je 20. travnja 2010. podnijela žalbu protiv presude, a tuženica – protutužiteljica je podnijela žalbu 22. travnja 2010.;

- žalbe su dostavljene strankama na odgovor, a tuženica – protutužiteljica je podnijela odgovor na žalbu 10. svibnja 2010.;

- spis je zaprimljen na Županijski sud u Zagrebu 2. lipnja 2010. godine, radi odluke o žalbama, te je dodijeljen u rad sucu 13. srpnja 2010. godine; postupak se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem Gž-3906/10, a do dana odlučivanja o zahtjevu predlagateljice nije riješen.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Tako, u konkretnom slučaju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (7. siječnja 2002.) do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (28. lipnja 2011.), što ukupno iznosi 9 godina, 5 mjeseci i 21 dan. Iako je općinski sud u pravno relevantnom razdoblju održao brojna ročišta, saslušavao svjedoke, izvršio uvid u opsežnu dokumentaciju, proveo uviđaj i vještačenje, te poduzimao druge radnje u postupku koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, njegovo postupanje se ne može ocijeniti potpuno učinkovitim. To stoga, što se nije dovoljno rukovodio načelima koncentracije glavne rasprave i ekonomičnosti postupka (članak 311. stavak 2. i članak 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP) što je rezultiralo donošenjem meritorne odluke tek po proteku osam godina od pokretanja postupka.

S obzirom na predmet spora (predaja u posjed nekretnine) i izvedene dokaze (saslušanje svjedoka, uvid u opsežnu dokumentaciju, uviđaj na licu mjesta, vještačenje po vještaku geodetu), može se zaključiti da je riječ o složenom sudskom postupku.

Predlagateljica, kao tuženica-protutužiteljica, svojim procesnim držanjem u parnici nije doprinijela duljini trajanja sudskog postupka.

Slijedom navedenog, uslijed utvrđene duljine trajanja sudskog postupka (9 godina, 5 mjeseci i 21 dan), imajući na umu opisano postupanje sudova, unatoč složenosti postupka, predlagateljici je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 9.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i socijalne prilike i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28 stavka 1. ZS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. lipnja 2011.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.