Supreme Court allows claim for reasonable time trial right violation and orders compensation of 10,500 kuna.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ruled that the lower court must decide on a pending case within three months and awarded 10,500 kuna in damages to the applicant. The applicant argued that a property dispute initiated in 1989 violated his constitutional right to a trial within a reasonable time due to procedural delays and jurisdictional conflicts. Although the court acknowledged the applicant's own conduct contributed to the delay, it found the overall proceedings undeniably violated the right to a reasonable trial, justifying the compensation despite the complexity of the case.
Legislator headnote
AI generatedČl. 27. st. 1. Zakona o sudovima; Čl. 29. st. 1. Ustava: A party's right to a trial within a reasonable time is violated when proceedings are excessively prolonged despite complexity, and the court must award appropriate compensation even if the party contributed to the delay.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 2155/10-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja M. U. iz S., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 2. prosinca 2010., 14. prosinca 2011.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžp-1214/11 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju M. U., u iznosu od 10.500,00 (desettisućapetstotina) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagatelj je 2. prosinca 2010., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10., 27/11. i 130/11. - dalje: ZS), ovom sudu bio podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu, te pred Županijskim sudom u Splitu pod posl. br. Gžp-186/10.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Splitu, posl. br. P1- 5379/10, te službene provjere kod tog suda, utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:
- predmetni postupak pokrenut je 22. kolovoza 1989. pred Općinskim sudom u Splitu (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja M. U. iz S. (ovdje predlagatelja, tada na adresi …), protiv tuženika I. B. iz K. S., …, radi smetanja posjeda. Spis se vodio pod poslovnim brojem P-1082/89;
- do dana 5. studenog 1997. i stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), sud prvog stupnja odredio je ukupno 4 ročišta: 20. studenog 1989., 28. prosinca 1989., 5. veljače 1990. (na kojem je doneseno rješenje zbog izostanka, protiv kojega je tuženik podnio žalbu i prijedlog za ponavljanje postupka) te 1. listopada 1990.;
- ročište određeno za 28. siječnja 1999. odgođeno je zbog izostanka tuženika;
- na ročištu održanom 15. veljače 1999. naloženo je punomoćniku tuženika u roku od 30 dana kontaktirati sa strankom;
- ročište određeno za 25. ožujka 1999. odgođeno je;
- na ročištu održanom 16. srpnja 1999. nije pristupio tuženik, kojem je naloženo u roku 15 dana dostaviti dokaze na okolnosti iz prijedloga za obnovu postupka. Tuženik se očitovao podneskom od 2. rujna 1999.;
- na ročištu održanom 6. rujna 1999. odlučeno je da će se predmet ustupiti Općinskom sudu u Kaštel Lukšiću, kao isključivo mjesno nadležnom sudu;
- podneskom od 26. travnja 2000. i 24. svibnja 2000. tužitelj je požurio postupanje suda;
- na ročištu održanom 15. rujna 2000. ukinuto je rješenje o ustupanju spisa Općinskom sudu u Kaštel Lukšiću, dok je na ročištu određenom 2. listopada 2000. tuženiku naloženo u roku 15 dana dostaviti dokaze na okolnosti iz prijedloga za obnovu postupka;
- na ročištu održanom 6. studenog 2000. odbačeni su žalba i prijedlog tuženika za ponavljanje postupka, o čemu je rješenje doneseno istog dana, protiv kojeg je tuženik podnio žalbu, nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Splitu na daljnje postupanje, gdje se vodio pod posl. br. Gž-2601/02;
- Županijski sud u Splitu je u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2003. donio rješenje posl. br. Gž-2601/02 kojim je ukinuo prvostupanjsko rješenje i vratio predmet na ponovni postupak;
- ročište određeno za 29. kolovoz 2003. odgođeno je stoga što dostava poziva za ročište tuženiku nije bila valjano obavljena, dok je na ročištu održanom 18. rujna 2003. određeno izvođenje dokaza saslušanjem tuženika, a na ročištu održanom u izočnosti tuženika 14. studenog 2003. određeno je da će se pribaviti spis IP-837/91 radi uvida;
- na ročištu održanom 28. siječnja 2004. izveden je dokaz saslušanjem tuženika, dok su ročišta određeno za 12. ožujka 2004. i 17. svibnja 2004., te 9. srpnja 2004. odgođena uz nalog da se pribave spisi tog suda IP-837/91 i IIP-2166/88;
- ročište određeno za 31. kolovoza 2004. odgođeno je zbog bolesti uredujuće sutkinje;
- na ročištu održanom 21. listopada 2004. izvršen je uvid u spise tog suda IP-837/91 i IIP-2166/88 te IIP-2157/88, te je odlučeno da će se spis povodom žalbe od 22. lipnja 1990. dostaviti drugostupanjskom sudu, dok je tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka odbačen. O potonjem je rješenje izrađeno istog dana;
- tužitelj je na žalbu tuženika odgovorio 14. ožujka 2005., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Splitu na daljnje postupanje, gdje se spis vodio pod posl. br. Gž-1512/05;
- Županijski sud u Splitu je rješenjem posl. br. Gž-1512/05 od 12. veljače 2007. ukinuo prvostupanjsko rješenje i vratio predmet na ponovni postupak;
- spis se dalje vodio pod posl. br. IP-485/07. Na ročištu održanom 4. lipnja 2007. određeno je da će se na idućem ročištu izvesti dokaz saslušanjem stranaka, dok na ročište određeno za 3. listopada 2007. nije pristupio tuženik;
- na ročištu održanom 22. listopada 2007. izveden je dokaz saslušanjem stranaka, dok se tužitelj očitovao podneskom od 5. studenog 2007., kojim je dostavio dodatnu dokumentaciju;
- na ročištu održanom 20. studenog 2007. odlučeno je da će se ponovo pribaviti spisi tog suda posl. br. IP-837/91 te IIP-2157/88, što je ponovljeno i na ročištu održanom 17. siječnja 2008.;
- tužitelj se očitovao podneskom od 23. siječnja 2008.;
- ročište određeno za 22. veljače 2008. odgođeno je;
- rješenjem od 25. siječnja 2008. sud se oglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari i odlučio da će se predmet dostaviti Općinskom sudu u Kaštel Lukšiću, koji je dopisom od 12. ožujka 2008. izazvao sukob nadležnosti, povodom kojeg je Županijski sud u Splitu 9. srpnja 2008. donio rješenje R-2/08, odredivši da je za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Splitu;
- spis se dalje vodio pod posl. br. P-1384/08. Na ročištu održanom 13. studenog 2008. izvršen je uvid u spis tog suda posl. br. P-837/91, dok je na ročištu održanom 21. siječnja 2009. izveden dokaz saslušanjem dvoje svjedoka, nakon čega je tužitelj predložio izvođenje dokaza uviđajem uz sudjelovanje vještaka, te mu je naloženo u roku od 15 dana uplatiti pripadajući predujam;
- tužitelj je predujam uplatio 27. veljače 2009.;
- uviđaj je proveden 6. ožujka 2009., a nalaz i mišljenje vještaka zaprimljeni su 29. svibnja 2009.;
- na ročištu održanom 8. srpnja 2009. izvršen je uvid u spis posl. br. IIP-2157/88;
- na ročištu održanom 31. kolovoza 2009. određeno je da će se pribaviti spis tog suda I-2841/90, u koji je izvršen uvid na ročištu održanom 19. listopada 2009., kada je glavna rasprava zaključena;
- na ročištu za objavu presude održanom 30. listopada 2009. sud je donio i objavio rješenje posl. br. P-1384/09 kojim je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev;
- tužitelj je protiv rečenog rješenja podnio žalbu 26. siječnja 2010., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Splitu na daljnje postupanje, koji je spis vodio pod posl. br. Gžp-186/10;
- Županijski sud u Splitu je 12. listopada 2010. donio rješenje posl. br. Gžp-186/10, kojim je ukinuo prvostupanjsko rješenje i vratio predmet na ponovni postupak;
- spis se dalje vodio pod posl. br. P1-5379/10. Na ročištu održanom 19. travnja 2011. stranke su se očitovale, što je tužitelj dodatno učinio podneskom od 4. svibnja 2011.;
- na ročištu održanom 13. svibnja 2011. glavna rasprava je zaključena;
- na ročištu održanom 17. svibnja 2011. sud je donio i objavio presudu P1-5379/10, kojom je odbijen tužbeni zahtjev;
- protiv rečene presude tužitelj je 28. srpnja 2011. podnio žalbu, nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Splitu na daljnje postupanje. Spis se vodi pod posl. br. Gžp-1214/11. Postupak je u tijeku.
Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako postupak u predmetnoj pravnoj stvari traje od 22. kolovoza 1989. Međutim, pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje teći tek od 6. studenoga 1997., obzirom da je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije), i traje zaključno s 14. prosincem 2011., kada je odlučeno o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.
U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 14 (četrnaest) godina, 1 (jedan) mjesec i 9 (devet) dana.
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 14 godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku, osobito stoga što je riječ o postupku radi smetanja posjeda, za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju.
Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 33 (trideset i tri) ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od tuženika, ali i izvodeći dokaze saslušanjem više svjedoka te provođenjem vještačenja. No, iznimno velik broj određenih i provedenih ročišta ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelom koncentracije glavne rasprave i nastojao raspravu dovršiti na što manje ročišta, u smislu čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 – dalje:
ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91), kao ni načelom ekonomičnosti postupka, u smislu čl. 10. st. 1. ZPP. Na neučinkovitost u postupanju prvostupanjskog suda ukazuje i činjenica što su njegove odluke u tri navrata ukidane rješenjem suda drugog stupnja, ali i činjenica što se neopravdano oglasio mjesno nenadležnim, zbog čega je Općinski sud u Kaštel Lukšiću bio izazvao i sukob nadležnosti. U odnosu na postupanje sudova, zaključno valja napomenuti kako je zamijećeno da je Županijski sud u Splitu drugostupanjsku odluku u predmetu posl. br. Gž-1512/05 donio 12. veljače 2007., nakon proteka više od godine dana otkako mu je spis predmeta dostavljen na odlučivanje povodom podnesene žalbe, što se također ukazuje nedovoljno ažurnim postupanjem.
S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u ovoj parnici značajno pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave i predložio relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činio tijekom čitavog postupka i u više navrata, uključujući i dostavljanje dodatne dokumentacije, ali i prijedlog za izvođenje dokaza uviđajem i provođenjem vještačenja. Ovaj sud je također uočio kako tužitelj nije udovoljio nalogu suda s ročišta održanog 21. siječnja 2009. i uplatio predujam za vještačenje što ga je sâm naknadno bio predložio u roku od 15 dana, već je to učinio 27. veljače 2009. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.
U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, već i stoga što je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze provođenjem uviđaja i vještačenja, te izvršiti uvid u više spisa prvostupanjskog suda. Nadalje, tijekom postupka bilo je potrebno i poduzeti odgovarajuće postupovne radnje glede izazvanog sukoba nadležnosti.
Slijedom izloženih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10).
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 10.500,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i vrstu i prirodu istaknutog tužbenog zahtjeva, kao i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 14. prosinca 2011.
Sudac:
Aleksandar Peruzović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.