I Kž-1005/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-1005/09-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda, Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00 i broj 51/01 – u daljnjem tekstu Kazneni zakon), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 19. studenog 2008. godine, br. K-56/06, u sjednici održanoj dana 12. listopada 2010. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom oslobođen je od optužbe temeljem čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku optuženi I. B. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona te je temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku riješeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predloživši da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu je podnio optuženi I. B. po branitelju Ž. G., odvjetniku iz S., predloživši da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća uredno su obaviješteni optuženik i branitelj, kako su to i zahtijevali, ali sjednici nisu pristupili. Sjednica vijeća održana je u njihovoj odsutnosti, na temelju čl. 374. st. 4. Zakona o kaznenom postupku.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno obrazlažući to tvrdnjom da prvostupanjski sud nije sa dovoljno pažnje cijenio sve izvedene dokaze.

Prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji državnog odvjetnika sa posebnom pažnjom analizirao sve izvedene dokaze i obranu optuženika posebno cijeneći utvrđene razlike u kazivanju svjedoka, a osobito samog oštećenika tijekom trajanja kaznenog postupka. Nakon tako pažljivo provedene analize prvostupanjski sud je i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, opravdano zaključio kako nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo na način kako mu je to bilo stavljeno na teret optužnicom državnog odvjetnika.

Ponovno valja istaći da sam oštećenik na glavnoj raspravi mijenja svoj iskaz u odnosu na terećenje optuženika kako ga je iznio pred istražnim sucem, a ovakva izmjena iskaza, kako to ispravno uočava i prvostupanjski sud, sukladna je ostalim provedenim dokazima i to prvenstveno iskazima ostalih ispitanih svjedoka, kao i obrani samog optuženika.

Prema tome kako na temelju provedenog dokaznog postupka ispravno zaključuje prvostupanjski sud da optuženik u trenutku opaljenja iz pištolja nije imao ruku ispruženu u pravcu prsiju oštećenika već spuštenu prema podu, te kako je ispravno utvrđeno da nisu bile izricane niti prijetnje usmrćenjem, a niti je utvrđeno da bi kasnije pokušavao repetirati pištolj radi ponovnog pucanja, to ispravno zaključuje prvostupanjski sud da nije dokazano da bi optuženi B. sa neizravnom namjerom da usmrti oštećenog Š. prema njemu ispalio jedan hitac koji ga nije pogodio jer da se on u trenutku opaljenja „… tijelom bacio sa strane …“ kako to tvrdi državni odvjetnik.

Kako državni odvjetnik u odnosu na iste dokaze samo sugerira drugačije zaključivanje, a kako je prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski sud izveo pravilnu analizu svih izvedenih dokaza i zatim nakon valjane ocjene istih izveo ispravne zaključke, to je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. listopada 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanda Janković, v. r.

Ana Garačić, v. r.