Revr-11/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 11/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Jasne Guštek predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Željka Glušića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika P. A. iz Z., ... (u nastavku teksta: tužitelj), zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. M. i P. M. iz Z., ..., protiv tuženika- protutužitelja D. Z. K., K., (u nastavku teksta: tuženik), zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku iz R., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, broj 4.Gž-X-199/2011, od 13. listopada 2011., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću, broj P-138/2000 od 2. lipnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženiku naloženo da isplati tužitelju na ime neisplaćenih plaća i razlika u plaćama iznos od 526.544,32 kn, točkom II. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev na ime isplate neisplaćenih božićnica i regresa u iznosu od 3.125,00 kn, sve to sa zakonskim zateznim kamatama pobliže naznačenim u izreci te presude dok je u preostalom dijelu u iznosu od 11.850,00 kn tužbeni zahtjev odbijen. U točki III. izreke tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 28.453,00 kn. Odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika do ..., odnosno, za slučaj da sud ne prihvati ovaj nadnevak do ... ili do ...

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, dok je djelomično prihvaćena žalba tužitelja u odnosu na parnični trošak te je u tom dijelu presuda suda prvog stupnja djelomično preinačena.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - u nastavku teksta: ZPP) pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije i ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava sve revizijske navode predlažući da se revizija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana i da mu se dosude troškovi za odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Na temelju članka 392. a. st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano se tuženik poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ističući da drugostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih smatra da su žalbeni razlozi neosnovani.

Protivno revizijskim navodima, drugostupanjski sud je dao iscrpne, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama odgovorivši pritom na sve odlučne žalbene navode slijedom čega je pravilno utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

Pravilno je drugostupanjski sud odbijajući žalbu tuženika utvrdio da tuženiku tijekom prvostupanjskog postupka nije onemogućeno raspravljanje jer navodi sudskog vještaka izneseni u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja doista nisu sadržavali nikakve nove okolnosti zbog kojih bi se stranke trebale naknadno očitovati u dodatnom roku koji je neosnovano zatražio tuženik. Uostalom, tuženik u tom smislu, osim što je prigovarao postupku suda prvog stupnja, ni u žalbi nije isticao nikakve konkretne primjedbe ni pitanja koja bi bila od utjecaja na pravilnost vještakova nalaza i mišljenja, stoga ovaj revizijski razlog nije ostvaren. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 191. ZPP-a, revident neosnovano tvrdi da se zbog sadržaja tužbenog zahtjeva u ovom slučaju radi o promjeni njegove istovjetnosti, naprotiv, promjena tužbenog zahtjeva u kojem se naknadno umjesto cjelokupne neisplaćene plaće traži naknada neisplaćene plaće i razlika između te plaće i onog što je tužitelj u međuvremenu zaradio radom kod drugih poslodavaca sama za sebe nema značenje preinake tužbe. Konačno, gledajući isključivo i samo tu okolnost (neovisno od visine tužbenog zahtjeva) radilo bi se o pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva zbog koje nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva (članak 191. stavak 3. ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu plaće i razlike plaće koju bi ostvario da nije bilo nezakonitog prestanka radnog odnosa.

U postupku koji je prethodio reviziji donesena je djelomična presuda posl.br. P- 138/00-52 od 24. rujna 2007. (postala pravomoćna 11. rujna 2008. – list 104 spisa) kojom je utvrđeno:

- da nije dopušten tuženikov otkaz od ... tužiteljevog ugovora o radu sklopljenog ...;

- da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme počevši od ... pa nadalje;

- da je tuženiku naloženo da tužitelja s danom ... vrati na posao koji je obavljao prije odluke o otkazu ugovora o radu.

S obzirom da postoji pravomoćna djelomična presuda kojom je utvrđeno da nije dopušten otkaz od ... i tuženiku naloženo da tužitelja vrati na posao, to je preostalo da nižestupanjski sudovi u ovom postupku utvrde visinu tužiteljeve novčane tražbine.

U tom je smislu, na temelju rezultata nepristranog i stručnog nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka (list 208-216, list 249-254 i list 278-279 spisa) koji je svoj nalaz i mišljenje utemeljio na vjerodostojnim ispravama i podacima koje su mu dostavili tužitelj i sam tuženik, pravilno utvrđena visina sporne naknade plaće i razlike između plaće koju bi primao tužitelj da nije bilo nezakonitog otkaza te one plaće koju je ostvarivao kod drugih poslodavaca (M., T. i P.).

Slijedom takvog utvrđenja tuženiku je pravilno naložena isplata bruto iznosa od 526.544,32 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Na isti način pravilno je utvrđena i visina neisplaćenih božićnica i regresa u neto iznosu od 3.125,00 kn (potonje iznose naknade tuženik u reviziji više niti ne spominje).

Neosnovano se u reviziji tvrdi da je tužitelj tražio i da mu je zapravo dosuđeno plaćanje troškova osobne specijalizacije jer je tužitelju u ovom postupku, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, na temelju odredbe iz članka 102. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, i 68/05), osnovano dosuđena naknada neisplaćene plaće za vrijeme njegove nesporne nezaposlenosti, ali i razlika između plaće koju je ostvarivao kod drugih poslodavaca i plaće koju bi primao da je radio kod tuženika na svom radnom mjestu (liječnik opće prakse u ambulanti K.-P.).

Takvim suđenjem tužitelj nije doveden u povoljniji radno-pravni položaj u odnosu na druge radnike, ali ni u odnosu na onaj koji bi imao da nije bilo nezakonitog otkaza.

Pravilan je i zaključak nižestupanjskih sudova da rad tužitelja kod drugog poslodavca temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme istodobno ne znači i ostvarenje zakonskih pretpostavki zbog kojih nastavak radnog odnosa između stranaka više nije moguć, slijedom čega je osnovano odbijen protutužbeni zahtjev usmjeren na sudski raskid tužiteljevog ugovora o radu.

Ostalim revizijskim navodima zapravo se upire na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje što u reviziji nije dopušteno (članak 385. ZPP).

Iz navedenih je razloga, primjenom članka 393. ZPP-a valjalo odbiti reviziju i tuženika i presuditi kao u izreci.

Tužitelju nisu dosuđeni troškovi za odgovor na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. ZPP).

U Zagrebu, 19. lipnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Jasna Guštek, v. r.