Legislator Case Law & Legislation
Gž-208/2016-2 AI generated

Croatian court dismisses prisoner's appeal, upholding partial damages award for personal rights violation in prison conditions.

Case Number Gž-208/2016-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Court of Appeal in Sisak dismissed the Republic of Croatia's appeal against a first-instance judgment ordering the state to pay €10,000 in damages to a prisoner. The prisoner alleged a violation of personal rights due to inadequate prison conditions, while the state argued that the reduced cell size alone did not constitute a violation given objective overcrowding. The court ruled that the lower court correctly applied the burden of proof, requiring the state to demonstrate that specific conditions did not infringe upon the prisoner's rights, a burden the state failed to meet.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; Zakon o obveznim odnosima; The state bears the burden of proving that prison conditions, including reduced cell space, do not violate a prisoner's personal rights, and a partial finding of liability for damages is upheld when the state fails to provide specific evidence refuting the violation.

Keywords

AI generated
prison conditions personal rights violation burden of proof non-material damages state liability overcrowding Zakon o parničnom postupku

Cited Legislation

AI generated
čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga u smislu čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 23/15.
čl. 375. stavkom 5. ZPP
čl. 223. ZPP
čl. 221.a ZPP
čl. 29. ZOO
čl. 154. i 155. ZPP
čl. 368. ZPP
čl. 365. stavak 1. ZPP
čl. 166. ZPP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-208/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz Ž., S. OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik punomoćnik I. B., odvjetnik iz Ž., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj: Pn-54/15 od 8. siječnja 2016., 5. veljače 2018.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, poslovni broj: Pn-54/15 od 8. siječnja 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 10.000,00 kn, sa zateznom kamatom, kao i odluka o troškovima postupka, stavak I. i III. izreke presude.

Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troškova žalbe kao neosnovan, kao i zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo, OIB…, da tužitelju B. P. iz Ž., S. OIB…, na ime naknade štete isplati iznos od 10.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 27. ožujka 2014. godine pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se do dana 31. srpnja 2015. godine, određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. godine pa na dalje, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a sve u roku od petnaest dana.

Odbija se kao neosnovan preostali dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva, u odnosu na potraživani dio naknade štete u nedosuđenom mu iznosu od 20.000,00 kn.

Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 458,60 kn, u roku od petnaest dana, a odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tužene za naknadom parničnog troška preko dosuđenih im iznosa."

Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga u smislu čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 23/15. i 89/14., dalje: ZPP). Tuženica smatra da tužitelj nije dokazao odgovornost tuženice u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), odnosno da mu pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti zbog uvjeta smještaja u zatvoru, već da je sud postupao arbitrarno, što je vidljivo u primjeni članka 223. ZPP. Tuženica ne osporava da je tužitelj bio u zatvoru smješten u sobi s više zatvorenika, ovisno o broju zatvorenika u pojedinom razdoblju izdržavanja kazne, ali ističe da je smještaj tužitelja odgovarao zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama. Opisuje u žalbi organizaciju smještaja tužitelja i drugih zatvorenika, način održavanja osobne higijene i održavanja prostorija, kao i organizaciju provođenja slobodnog vremena zatvorenika, sve u skladu s odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika („Narodne novine“, broj 92/02.). Stoga samo zbog umanjene prostornosti nisu u ovom slučaju ispunjene propisane pretpostavke za priznavanje tužitelju prava na pravičnu novčanu naknadu, uz poziv na sudsku praksu u istovrsnim predmetima. Prigovara odluci o troškovima postupka i predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu tuženici troškova spora ili ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu tuženici troškova žalbe.

U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode, dodaje da tuženica u žalbi ponavlja već iznesene prigovore tijekom postupka, koje je sud pravilno ocijenio i na temelju dokaza kojima je raspolagao usvojio tužbeni zahtjev i svoj stav detaljno obrazložio, što je u skladu s priloženom sudskom praksom od strane tužitelja u istovrsnim predmetima. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu tužitelju troškova odgovora na žalbu.

Žalba je neosnovana.

Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Sud je za svoju odluku dao jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza.

Nesporno je među strankama da je tuženik od 7. siječnja 2013. do 7. siječnja 2014. bio na izdržavanju jednogodišnje kazne zatvora, najprije od 7. siječnja 2013. do kraja veljače 2013. u zatvoru u R, a preostalo vrijeme u Zatvoru u O.

Sporno je da li je smještaj tužitelja za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne bio u suprotnosti s odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, br. 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01,. 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13., dalje: ZIKZ), odnosno jesu li za vrijeme izdržavanja kazne zatvora tužitelju bila narušena temeljna ljudska prava i to u vidu njegovog ponižavanja i narušenog ljudskog dostojanstva, što bi dovelo do povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, temeljem čega bi tužitelju pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu, u skladu s odredbama ZOO.

Tužitelj je u svom iskazu detaljno opisao odlučne okolnosti vezano za izdržavanje jednogodišnje kazne zatvora, kako u zatvoru u R., tako i u Zatvoru u O., kako je to navedeno i u razlozima pobijane presude.

Iskaz tužitelja nije protivan ni drugim provedenim dokazima, pa je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog suda opravdano prihvatio iskaz tužitelja kao jasan i uvjerljiv. Naime, uvidom u rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Ik-I-369/2013-4 od 29. listopada 2013., koje je potvrđeno rješenjem istog suda broj: Kž-I-102/2013-2 od 8. studenog 2013., prvostupanjski sud je utvrdio da je istim prihvaćen zahtjev zatvorenika, sada tužitelja, B. P. za sudsku zaštitu i naređeno Zatvoru u O. osiguranje smještaja zatvoreniku na način da spavaonica u kojoj boravi u odnosu na njega iznosi najmanje 4 m2 i 10 m3 i to od trenutka kad za to budu postojale objektivne mogućnosti. Sadržaj rješenja pobliže je opisan u razlozima pobijane presude, a iz istog proizlazi da je navedena situacija rezultat objektivne prekapacitiranosti zatvorskih prostora koja se mijenja ovisno o situaciji i koja isključuje namjeru odnosno hotimično postupanje zatvora u prikraćivanju zatvorenika u njegovim pravima.

Narušeno zdravstveno stanje tužitelja i razloge koji su do toga doveli i prije stupanja na izdržavanje kazne zatvora prvostupanjski sud je utvrdio na temelju mišljenja psihologa od 31. listopada 2001., te je ta okolnost dodatno zahtijevala osiguravanje odgovarajućeg smještaja tužitelju za vrijeme izdržavanja kazne, bez obzira na prekapacitiranost zatvora koja je postojala u određenom razdoblju.

Nasuprot tome, tuženica je već u odgovoru na tužbu u bitnom opisala uvjete u kojima je tuženik izdržavao zatvorsku kaznu, kako to ponavlja i u žalbi, s pozivom na sudsku praksu u istovrsnim predmetima, ali u prilog svojih navoda nije dostavila nikakve dokaze, osim nepravomoćne sudske odluke, presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: 18 P- 343/12-74 od 18. rujna 2012., bez klauzule pravomoćnosti.

Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno čl. 352. st. 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.

Tužitelj je dokazao da mu za vrijeme izdržavanja kazne zatvora nije bio osiguran smještaj u skladu s odredbama ZIKZ, što se tiče površine i zapremine prostorija spavaonica u kojima je bio smješten, da je podnio zahtjev za sudsku zaštitu koji je prihvaćen kao osnovan, navedenim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 29. listopada 2013. Tužitelj je u određenom trenutku, radi ishođenja boljih smještajnih uvjeta, točnije radi izlaska iz sobe samice, površine 8 m2, u kojoj su po ocjeni tužitelja sveukupni uvjeti bili nepodnošljivi, učinio i radnju samoozljeđivanja sa žiletima.

U tom smislu prvostupanjska presuda ima jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja u tom dijelu upućuje na razloge pobijane presude, u skladu s člankom 375. stavkom 5. ZPP.

Tuženica je bila dužna dokazati da su kaznena tijela (u ovom slučaju zatvor u R. i Zatvor u O.) u utuženom razdoblju posebnu pozornost posvetila veličini ostalog prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uređajima, kvaliteti hrane, skrbi za zdravlje zatvorenika i mogućnostima za slobodno kretanje i tjelovježbu zatvorenika, u konkretnom slučaju tužitelja, uzimajući u obzir objektivne prekapacitiranosti ustanova, tako da bez obzira na smanjeni prostor prostorija spavaonica, u odnosu na propisane površine, nije došlo do povrede prava osobnosti tužitelja. Tuženica to nije dokazala, odnosno dostavila odgovarajuće dokaze u tom smislu.

Svaka stranka se u prilog svojih navoda poziva na sudsku praksu u navodno istovrsnim predmetima. To samo upućuje na zaključak da sud prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva u svakom pojedinom predmetu cijeni i dužan je cijeniti odlučne okolnosti toga predmeta, odnosno specifičnosti smještaja zatvorenika, koje se razlikuju i/ili mogu razlikovati od slučaja do slučaja, ovisno o vremenu izdržavanja kazne zatvora, broju zatvorenika u tom trenutku, kapacitetu pojedine ustanove, zdravstvenom stanju pojedinog zatvorenika i dr. odlučnim okolnostima, pri čemu okolnost što je prostorija spavaonice u kojoj je smješten određeni zatvorenik manja od propisane pozitivnim propisima sama po sebi nije dostatna za priznavanje prava na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, u smislu odredaba ZIKZ i ZOO.

Pri tome se napominje da je prvostupanjski sud kod ocjene visine pravične novčane naknade koja je dosuđena tužitelju zbog povrede prava osobnosti pravilno primijenio članak 223. ZPP, dok je glede odgovornosti tuženice za naknadu neimovinske štete tužitelju sud na utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe ZIKZ i ZOO, navedene u razlozima pobijane presude, kao i pravilo o teretu dokazivanja, u skladu s člankom 221.a ZPP, kada je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio, a djelomično odbio kao neosnovan.

Na dosuđeni iznos tužitelju je priznato pravo na zateznu kamatu od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate, u skladu s odredbama ZOO o kamatama (članak 29. ZOO).

Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena u skladu s člankom 154. i 155. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), cijeneći vrijednost predmeta spora navedenu u tužbi i promjenu vrijednosti predmeta spora do koje je došlo tijekom postupka, kao i uspjeh stranaka u sporu,

Cijeneći navedeno, žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu, te odluka o troškovima postupka (članak 368. ZPP), dok u nepobijanom odbijajućem dijelu (stavak II. izreke presude) prvostupanjska presuda nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).

Tuženica nije uspjela u žalbenom postupku, dok odgovor na žalbu ne predstava radnju potrebnu za vođenje postupka u ovom slučaju, pa su zahtjevi stranaka za nadoknadu troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani (članak 166. ZPP).

U Sisku, 5. veljače 2018.

Sutkinja

mr. sc. Ana Beloglavec, v.r.