Defamation claim dismissed for plaintiff; defendant's appeal allowed to reduce damages due to lack of malicious intent.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Appeal dismissed the plaintiff's appeal entirely while allowing the defendant's appeal to partially overturn the first-instance judgment. The plaintiff sought 80,000 kn for non-material damage based on a newspaper article alleging unpaid rent, which the lower court had rejected. The appellate court found that the published information was factually accurate regarding the debt, even though the debt was later settled, and that the plaintiff failed to prove malicious intent or severe mental suffering. Consequently, the court reduced the awarded non-material damages to 20,000 kn and upheld the material damage award.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. ZOO; čl. 172. ZOO; čl. 353. st. 1. t. 3. ZPP; čl. 373. t. 3. ZPP: A defamation claim requires proof of malicious intent and severe mental suffering; accurate factual reporting of a debt, even if later settled, does not constitute a tortious act unless accompanied by malicious intent to harm reputation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gžnš-212/10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović i Arijane Bolanča, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., iz S., zastupanog po punomoćnici S. N., odvjetnici u T., protiv tuženika Grada S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj IP-1176/06 od 14. svibnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 2. svibnja 2011.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-1176/06 od 14. svibnja 2010. u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja s osnova naknade nematerijalne štete u iznosu od 80.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (dio točke I izreke).
II. Uvažava se žalba tuženika te presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-1176/06 od 14. svibnja 2010. preinačuje u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev s osnova naknade nematerijalne štete u iznosu od 20.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (dio točke I izreke), s osnova naknade materijalne štete u iznosu od 4.491,77 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke) kao i pogledu odluke o parničnom trošku kojom je obvezan tuženik naknaditi tužitelju iznos od 9.521,25 kn (točka III. izreke) i tužbeni zahtjev tužitelja u tom pobijanom dijelu odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete iznos od 20.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama; dok je za više traženo i to iznos od 80.000,00 kn njegov tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke).
Nadalje, tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 4.491,77 kn s osnova naknade materijalne štete s pripadajućom zateznim kamatama (točka II. izreke).
Odlukom o parničnom trošku obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 9.521,25 kn (točka III. izreke).
Protiv ove presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kao i u pogledu odluke o parničnom trošku žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava dakle, žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači.
Žalbu podnosi i tuženik ali u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev kao i u pogledu odluke o parničnom trošku, također zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači.
Na žalbe nije odgovoreno.
Žalba tužitelja je neosnovana a žalba tuženika je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne i materijalne štete koju da je isti pretrpio zbog novinskog članka objavljenog u dnevnom listu "Slobodna Dalmacija" od 7. studenog 2005. a utemeljenog na informaciji dobivenoj od zaposlenika tuženika.
Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
Iz rezultata dokaznog postupka kojega je sud prvog stupnja proveo međutim, ne proizlazi da je između stranaka nastao obveznopravni odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu u smislu postojanja štetne radnje (objave netočne informacije), objektivne protupravnosti štetne radnje (sposobnosti informacije da povrijedi dostojanstvo, ugled, čast, privatnost ili neko drugo zaštićeno pravo osobe), štete (ovdje duševne boli), te uzročne veze između štetne radnje i štete.
Ovo sve pozivom na odredbu članka 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) a kojega je ovdje za primijeniti temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08).
Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da je u trenutku objavljivanja informacije o tome da je tužitelj jedan od zakupnika poslovnih prostora u vlasništvu Grada S. koji već dugo godina ne plaćaju zakupninu; između stranaka već bio sklopljen Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora (ovjeren od strane javnog bilježnika dana 16. svibnja 2005.) glede kojeg prostora je bila objavljena informacija da tužitelj duguje zakupninu u iznosu od 256.000,00 kn te nadalje, smatra da je za tužitelja irelevantno koja služba tuženika nije postupila po navedenom ugovoru i provela prijeboj iznosa kojega je tužitelj dugovao s osnova zakupnine i iznosa na ime učinjenih ulaganja u prostor.
Međutim, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud izvlači pogrešan zaključak.
Ovo stoga jer je očito je da je objavljena točna informacija jer tužitelj uistinu kroz razdoblje od nekoliko godina uopće nije plaćao zakupninu te tu činjenicu (odnosno njenu točnost) ne mijenja činjenica da je isti naknadno, uspio razriješiti svoje dugovanje prijebojem sa prodavateljem - ovdje tuženikom i to uračunavanjem iznosa na ime ulaganja učinjenih u prostor (do prijeboja je došlo ali, nije moralo doći).
Stoga, imajući u vidu da je tužitelj (i po svom osobnom uvjerenju) relativno poznata osoba u gradu S. to je očito da u hijerarhiji povrijeđenih dobara isto treba definirati na ljestvici na nižoj razini u odnosu na posve anonimne osobe, a novčana se naknada sukladno odredbi članka 200. ZOO-a dosuđuje samo ako okolnosti slučaja i jačina duševnih boli to opravdavaju.
S druge strane, u spornom članku ime tužitelja jeste spomenuto u negativnom kontekstu a koji problem (višegodišnjeg neplaćanja zakupnine) je tužitelj međutim, imao iako ga je naknadno riješio.
Konačno, tužitelj nije dokazao zlonamjerno i protupravno postupanje zaposlenika tuženika što je jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu u ovoj pravnoj stvari tj. nije dokazao krivnju odgovorne osobe odnosno zaposlenika tuženika u smislu krivnje s ciljem da se povrijedi ugled i čast tužitelja sve prema odredbi članka 172. ZOO-a.
Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti u cijelosti a žalbu tuženika prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i isti odbiti temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.
U Splitu 2. svibnja 2011.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražan Penjak, v. r.