Rev-x-1156/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1156/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2330/10-2 od 10. svibnja 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7928/09-147 od 25. ožujka 2010., u sjednici održanoj 13. ožujka 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti 48.208,08 kn i naknaditi mu troškove postupka sve s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I. izreke). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 32.160,00 kn, te naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 193.718,00 kn sve s pripadajućom zateznom kamatom (toč. II. izreke) te je u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (toč. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u toč. II. izreke. Prihvaćanjem žalbe tuženika preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. i III. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 48.208,08 kn s pripadajućom kamatom i troškom postupka te je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 900,00 kn i trošak žalbe u iznosu od 1.125,00 kn. Protiv te presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) je podnio tužitelj i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje drugostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Tužitelj je podnio izvanrednu reviziju zbog materijalnopravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana, revalorizacije ugovorene svote osiguranja, a koja glase:

"Da li se svota osiguranja po B-kombinaciji revalorizira prije 1. travnja 1992.?"

"Da li se izračun visine svote osiguranja (limit osiguranja) uopće smije i može utvrđivati primjenom metode revalorizacije?"

Tužitelj u ovoj pravnoj stvari, kao ovlašteni vozač vozila reg. oznake …, osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti s proširenim osiguravateljnim pokrićem ("B" kombinacija), zahtjev za naknadu štete koju je pretrpio ozljeđivanjem u štetnom događaju od 22. kolovoza 1989., temelji na ugovoru o proširenom osiguranju od odgovornosti.

Prvostupanjski sud, otklonivši istaknuti prigovor iscrpljenosti ugovorene svote osiguranja, prihvatio je djelomično tužbeni zahtjev. Pri tome polazi od pravnog shvaćanja da se ugovorna svota proširenog (dobrovoljnog) osiguranja revalorizira na isti način kao i svota osnovnog (obveznog) osiguranja.

Preinačujući prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, drugostupanjski izrazio je pravno shvaćanje da se svota pokrića za ugovorno prošireno osiguranje u konkretnoj situaciji ne revalorizira, jer revalorizacija svote pokrića za prošireno osiguranje, kao samostalne svote i neovisne o iznosu osiguranja za temeljno osiguranje (čl. 17. toč. 5. Pravila za osiguranje od automobilske odgovornosti od 21. prosinca 1989.), nije bila predviđena ugovorom o proširenom osiguranju. Stoga, kako je izvršenom isplatom iznosa od 90.544,75 kn iscrpljena osigurana svota od 40,00 kn (400.000.000,00 tadašnjih dinara), tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazlažući dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 3. ZPP tužitelj ističe da o postavljenim materijalnopravnim pitanjima postoji različita praksa nižestupanjskih sudova, da je o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje, ali da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Pri tome upućuje na odluke ovog suda broj Rev-448/2006, Rev-585/90 i Rev-331/97 te na više odluka Županijskog suda u Zagrebu i odluke Županijskog suda u Sisku broj Gž-995/08 i Gžn- 1447/08.

O postavljenim materijalnopravnim pitanjima ovaj sud zauzeo je pravno shvaćanje u više odluka (npr. Revx 352/11, Revx 27/08, Rev 1055/08, Revx 361/09), a pobijana odluka utemeljena je na pravnom shvaćanju koje je podudarno s tim shvaćanjem. Iz odluka ovog suda koje citira revident vidljivo je da tužitelj u tim predmetima pravo na naknadu štete temelji na ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle, da se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

Budući da slijedom iznesenog postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana reviziju tužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 13. ožujka 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.