Gž-685/2025-3 · Županijski sud u Puli - Pola



REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-685/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Otoku, poslovni broj P-597/2023-18 od 7. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Otoku, poslovni broj P- 597/2023-18 od 7. ožujka 2025.

II Odbija zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 191-50- 4363778 od 6. rujna 2007. g. koji je zaključen između tužitelja HI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i tužene Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Petrinjska 59, OIB 53056966535, u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke kreditora za devize važećem na dan dospijeća, tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu od 6. rujna 2007., te u navedenom dijelu predmetna odredba nema pravni učinak po ugovorne stranke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb da tužitelju HI iz [adresa] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita isplati novčani iznos od 2.818,18 EUR (slovima: dvijetisućeosamstoosamnaesteuraiosamnaestcenti) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počevši od uplate do dana povrata, po stopi z.z. kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g. a na dalje po stopi od 14 % godišnje te počevši od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje a u slučaju promjene stope z.z. kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena te počevši od 1. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3 % poena a počevši od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinancira- njem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, na iznose, kako slijedi:

- 2,00 € počevši od 31.01.2008. do isplate

- 3,65 € počevši od 29.02.2008. do isplate

- 6,48 € počevši od 31.03.2008. do isplate

- 2,23 € počevši od 30.04.2008. do isplate

- 0,55 € počevši od 31.05.2008. do isplate

- 2,63 € počevši od 30.06.2008. do isplate

- 1,54 € počevši od 30.09.2008. do isplate

- 15,30 € počevši od 31.10.2008. do isplate

- 6,08 € počevši od 30.11.2008. do isplate

- 17,80 € počevši od 31.12.2008. do isplate

- 19,60 € počevši od 31.01.2009. do isplate

- 20,41 € počevši od 28.02.2009. do isplate

- 18,57 € počevši od 31.03.2009. do isplate

- 19,01 € počevši od 30.04.2009. do isplate

- 15,51 € počevši od 31.05.2009. do isplate

- 12,92 € počevši od 30.06.2009. do isplate

- 13,61 € počevši od 31.07.2009. do isplate

- 14,97 € počevši od 31.08.2009. do isplate

- 14,85 € počevši od 30.09.2009. do isplate

- 13,48 € počevši od 31.10.2009. do isplate

- 16,06 € počevši od 30.11.2009. do isplate

- 18,13 € počevši od 31.12.2009. do isplate

- 21,07 € počevši od 31.01.2010. do isplate

- 20,40 € počevši od 28.02.2010. do isplate

- 24,39 € počevši od 31.03.2010. do isplate

- 23,63 € počevši od 30.04.2010. do isplate

- 25,11 € počevši od 31.05.2010. do isplate

- 37,90 € počevši od 30.06.2010. do isplate

- 35,27 € počevši od 31.07.2010. do isplate

- 43,31 € počevši od 31.08.2010. do isplate

- 40,53 € počevši od 30.09.2010. do isplate

- 36,06 € počevši od 31.10.2010. do isplate

- 45,49 € počevši od 30.11.2010. do isplate

- 57,49 € počevši od 31.12.2010. do isplate

- 48,99 € počevši od 31.01.2011. do isplate

- 51,97 € počevši od 28.02.2011. do isplate

- 48,18 € počevši od 31.03.2011. do isplate

- 48,85 € počevši od 30.04.2011. do isplate

- 64,94 € počevši od 31.05.2011. do isplate

- 66,51 € počevši od 30.06.2011. do isplate

- 79,72 € počevši od 31.07.2011. do isplate

- 72,84 € počevši od 31.08.2011. do isplate

- 65,30 € počevši od 30.09.2011. do isplate

- 64,01 € počevši od 31.10.2011. do isplate

- 63,43 € počevši od 30.11.2011. do isplate

- 67,00 € počevši od 31.12.2011. do isplate

- 70,11 € počevši od 31.01.2012. do isplate

- 70,52 € počevši od 29.02.2012. do isplate

- 68,37 € počevši od 31.03.2012. do isplate

- 69,82 € počevši od 30.04.2012. do isplate

- 70,82 € počevši od 31.05.2012. do isplate

- 69,15 € počevši od 30.06.2012. do isplate

- 69,58 € počevši od 31.07.2012. do isplate

- 68,33 € počevši od 31.08.2012. do isplate

- 65,62 € počevši od 30.09.2012. do isplate

- 68,51 € počevši od 31.10.2012. do isplate

- 69,90 € počevši od 30.11.2012. do isplate

- 68,92 € počevši od 31.12.2012. do isplate

- 63,48 € počevši od 31.01.2013. do isplate

- 68,11 € počevši od 28.02.2013. do isplate

- 68,51 € počevši od 31.03.2013. do isplate

- 66,70 € počevši od 30.04.2013. do isplate

- 61,05 € počevši od 31.05.2013. do isplate

- 60,91 € počevši od 30.06.2013. do isplate

- 62,30 € počevši od 31.07.2013. do isplate

- 64,52 € počevši od 31.08.2013. do isplate

- 65,18 € počevši od 19.09.2013. do isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju JI naknadi parnične troškove u iznosu od 1.425,00 eura (slovima: tisućučetristodvadesetipeteura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2025. godine kao dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st.1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP) predlažući da se usvoji žalba tuženice i preinači pobijana presuda na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže istog da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak, odnosno da se ukine pobijana presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Sa žalbom je postupljeno na temelju odredbe čl. 359. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih razloga žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženice prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žaliteljice, u ovom dijelu, u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, u cijelosti neosnovana.

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenim tvrdnjama žaliteljice sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi čl. 7. Ugovora o kreditu broj 191-50-4363778 od 6. rujna 2007., kojim je otplata kredita vezana za tečaj CHF u odnosu na kunu na dan plaćanja anuiteta, te zahtjev za isplatu razlike više plaćenih anuiteta po kreditu u vezi primjene valutne klauzule na otplatu kredita u iznosu od 2.818,18 eura kao i zakonskih zateznih kamata na preplaćene anuitete, a koji zahtjev temelji na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.).

12. U ovom postupku nije sporno da je između tuženice, kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita sklopljen Ugovor o kreditu broj 191-50-4363778 od 6. rujna 2007., temeljem kojeg je tuženica, kao kreditor, stavila na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita, iznos od 16.809,62 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti, da je kredit odobren za kupnju novih vozila, na rok otplate kredita kroz 72 mjeseca s ugovorenom, promjenjivom kamatnom stopom, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,49 % godišnje, da je člankom 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, odnosno da je posljedično tome visina anuiteta vezana za tečaj CHF. Također nije sporno da je kredit otplaćen.

13. Sporno je, i u ovoj žalbenoj fazi postupka, je li ugovorna odredba, navedenog Ugovora o kreditu kojom je između stranaka ugovorena valutna klauzula (čl.7.) ništetna i posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati isplatu novčanog iznosa koji je tuženica od njega naplatila temeljem ništetne odredbi o valutnoj klauzuli po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. ZOO).

14. Prvostupanjski sud je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, nakon ocjene provedenih dokaza (čl.

8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da je tužitelj dokazao svojstvo potrošača sukladno čl. 3 st.

1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03), jer je iz sadržaja Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno da je tužitelj taj ugovor sklopio kao fizička osoba u svojstvu korisnika kredita za potrebu kupnje automobila za osobne potrebe te da se vozilo ne koristi kao sredstvo obrta ili pravne osobe kao i da je kredit tužitelj osobno vraćao, da iz navoda tužitelja kao stranke proizlazi da je iz autokuće u kojoj je dogovorio kupoprodaju vozila, upućen kod tuženice radi kredita da su u banci već imali pripremljen ugovor i to u valuti CHF kao jedinoj opciji koju su mu nudili, s tim da mu je rečeno da se anuitet računa po tečaju te valute, no bez objašnjenja o čemu taj tečaj ovisi niti je on to znao, da tuženik nije dokazao da je prilikom samog sklapanja ugovora o kreditu informacijama putem osobnih bankara ili u samim ugovorima upozorio tužitelja na valutni rizik u odnosu na CHF, da je sama nerazumljivost ugovorih odredbi ozbiljan uzrok neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli sadržana u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena i posljedično tome ništetna, budući takvo pravno shvaćanje jasno proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u navedenim pravomoćnim odlukama na koje se tužitelj u tužbi poziva, presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., i presudi Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., jer je navedenim presudama utvrđeno da je između ostalih tuženika i ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da su nepošteno ugovorili valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa je posljedično tome učinak tih pravnih shvaćanja, na temelju odredbe čl. 502.c ZPP, valjalo primijeniti i u konkretnom slučaju s obzirom na razdoblje u kojem je ugovor o kreditu sklopljen, radi čega prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu onoga što je od njega tuženik naplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i to po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111.

ZOO) te je tuženicu obvezao isplatiti tužitelju novčani iznos od 2.818,18 EUR kao i pripadajuće zakonske zatezne kamate na pojedine iznose preplate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO) jer je tuženica nesavjestan stjecatelj budući je tuženica, kao trgovac, odgovorna za sklapanje ugovora koji sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

14.1. Pri tome, je prvostupanjski sud, kao neosnovan odbio tuženičin prigovor zastare, zaključujući da je zastara počela teći 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 14. lipnja 2023., dakle, unutar petogodišnjeg roka za zastaru (čl. 225.ZOO), do zastare nije došlo.

15. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, a isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika.

16. U odnosu na žalbene razloge tuženika, kao žalitelja u dijelovima kojima ukazuje na zaključke prvostupanjskog suda u vezi sa utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli sadržanih u predmetnom Ugovoru o kreditu utemeljenim na pravnim shvaćanjima izraženima u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., i presudi Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16.1. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14. i 110/15. – dalje: ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), pa je posljedično tome prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnom odredbu čl. 7. st.1. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula.

16.2. Pri tome, u odnosu na pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o razlozima ništetnosti ugovorne odredbe kojom je između stranaka u postupku ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima, valja istaknuti da je takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u cijelosti podudarno sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odluci broj Rev 2221/2018-11 kojom je odbijena revizija protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su banke, pa tako i tuženica, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81, čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP). Iz toga razloga je i postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.

16.3. Iz predmetnog Ugovora o kreditu i provedenih dokaza proizlazi da je riječ upravo o ugovoru čiji je sadržaj tuženica unaprijed formulirala, na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, svakako ne na sporne odredbe, te da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao potrošaču, nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, slijedom čega, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, postoji objektivni identitet ugovornih odredbi o kojima je suđeno u postupku kolektivne zaštite i ovdje spornih ugovornih odredbi.

16.4. Glede pozivanja žaliteljice na odredbu čl. 96. i 99. ZZP/07, prema kojoj nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, navesti je kako nije sporno da su ugovorne odredbe za tužitelja bile jasne i razumljive u jezičnom i gramatičkom smislu, da su mu bile načelno jasne obveze koje njime preuzima. Međutim, zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi tužitelja kao prosječnog potrošača ne svodi se samo na jezičnu i formalnu razumljivost ugovora, već i na razumljive i precizne informacije temeljem kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje određene ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze.

16.5. Naime, presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 je odlučeno da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. To znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope te rizik i posljedice intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak kao i odnos s drugim odredbama Ugovora, tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Takve informacije dužan je dati kreditor, a tuženica u ovom postupku ničim nije dokazala da je tužitelj bio upoznat sa rizicima koji proizlaze iz promjene tečaja valute u kojoj je kredit zaključen kada je glavnica kredita vezana uz tečaj CHF, a izostanak takvih informacija nije otklonjen niti solemnizacijom ugovora, pa se njome ne može u tom smislu nerazumljiva ugovorna odredba učiniti razumljivom.

16.6. Naime, smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati, ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženca mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji tuženica nije dokazala, a niti to tvrdi. Naime, tuženica kao profesionalac – banka nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, temeljem kojih može procijeniti ekonomske posljedice kojim određene ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača, pa se radi o ništetnoj odredbi, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

17. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli preplatio tuženici, zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita, ukupan iznos od 2.818,18 EUR te je tužitelj zatražio povrat preplaćenog u iznosu od 2.818,18 EUR pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio i o zahtjevu tužitelja za isplatu utuženog novčanog iznosa na temelju odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO za što je ovom sudu dao u svemu jasne i prihvatljive razloge, a žalba tuženice je i u tom dijelu neosnovana.

18. Imajući stoga u vidu da niti jedan žalbeni razlog zbog kojih tuženica pobija prvostupanjsku presudu nije osnovan, kraj činjenice što je i odluka o troškovima postupka, sadržana pod toč. III. izreke pobijane presude, utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

22. Kako je žalba tuženice neosnovana, to je odbijen i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP), posljedično čemu je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

Pula - Pola, 11. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan