Rev-2063/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2063/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz K., kojeg zastupa punomoćnica M. R. R., odvjetnica u K., protiv I- tuženika M. K. iz K., i II-tužene A. K. iz K., koje oboje zastupa punomoćnica V. B., odvjetnica u K., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji I- i II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-973/2010 od 23. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-495/08-28 od 17. veljače 2010., 19. veljače 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija prvo i drugotuženika se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Utvrđuje se da tuženicima M. K. i A. K., oboje iz K., … ne pripada pravo služnosti prolaza i provoza, zaustavljanja i parkiranja vozila u korist njihove nekretnine koja se sastoji iz čk.br.3620/1 voćnjak i vinograd u B. sa 289 čhv. koja je upisana u zkulbr. 128 k.o. G. na imenu tuženika svakog u 1/2 dijela, a preko nekretnine tužitelja Z. B. iz K., …, koja se sastoji iz čk.br. 3620/5 P. n. K. u B. sa 165 čhv. upisanoj u zkulbr. 1911 k.o. G. na imenu tužitelja, koja nekretnina je u naravi put širine 3 metra, te se nalaže tuženicima prestanak svakog daljnjeg izvršavanja sadržaja prava navedene služnosti i nalaže plaćanje parničnog troška u iznosu od 6.750,00 kn, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 815,00 kn.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba prvo i drugotuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli prvo i drugotuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) navodeći da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a. ZPPP te da odluka drugostupanjskog suda ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlažu ukinuti pobijanu presudu i potražuju naknadu parničnog troška.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kn.

U tužbi je vrijednost predmeta spora označena sa 6.000,00 kn, a ujedno je rukom (grafitnom olovkom) napisano – VPS: 5.000,00 bez naznake tko je i kada to napisao, a prvostupanjski sud nije rješenjem u smislu čl. 40. st. 4. ZPP rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora. Odredbom čl. 40. st. 5. ZPP propisano je da ukoliko ni sud ne utvrdi vrijednost predmeta spora najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn. Dakle u ovom predmetu vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn, pa revizija tuženika iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena.

U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a jer drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP-a kako to tvrde tuženici. Naime, da bi revizija bila dopuštena u smislu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a iz pobijane drugostupanjske presude mora proizlaziti da je donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP-a. Budući da iz pobijane presude jasno proizlazi da je donesena na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a, to u ovom predmetu nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za podnošenje revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži i određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U podnesenoj reviziji tuženici nisu određeno naveli materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg podnose reviziju. Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno. Tuženici u reviziji, u bitnome, samo osporavaju utvrđeno činjenično stanje. Pri tome Vrhovni sud nije ovlašten sam kreirati (formulirati) pravno pitanje i pronalaziti razloge zbog kojih bi pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

S obzirom da revizija tuženika nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, jer ne sadrži niti jedno određeno naznačeno pravno pitanje, revizija tuženika iz odredbe čl. 382. st.2. ZPP nije dopuštena.

Slijedom gore navedenog revizija tuženika je nedopuštena te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. veljače 2014.

Sutkinja:

Mirjana Magud, v.r.