Rev-1234/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1234/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordana Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.d. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u S., protiv tuženika Ž. L. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u S., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-3503/2015 od 11. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pi-582/2014 od 12. kolovoza 2015., u sjednici održanoj 8. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je nedopuštena ovrha određena rješenjem prvostupanjskog suda br. Ovr-6190/09 od 19. ožujka 2010. u dijelu koji se odnosi na pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika u iznosu od 186.985,06 kn (toč. I.). Ujedno je tuženik obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 15.406,25 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. II.).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda, a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP). U reviziji se predlaže preinačiti nižestupanjske odluke na način da se odbije zahtjev tužitelja, te da se tuženiku dosude troškovi postupka.

U odgovoru na reviziju tužitelj poriče sve navode tuženika, te ističe da je revizija nedopuštena.

Revizija tuženika nije dopuštena.

U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima protiv drugostupanjske presude nije dozvoljeno podnijeti reviziju iz st. 1. istog članka, stranka ima pravo izjaviti reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji iz st. 2. prema odredbi st. 3. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje radi kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„Može li sud primijeniti propise iz članka 52. stavak 7. OZ-a i čl. 58. st. 1. i st. 5. Ovršnog zakona (NN 57/96 do 67/08) na način da umjesto utvrđenja u obrazloženju navodi da tužitelj ima pravo na naknadu previše prisilno naplaćenog iznosa, može li sud uvoditi primjenu protuovrhe kada je očito da parnični sud nije ovršni sud, i na tome zasnivati svoju odluku, i konačno može li sud, izvan zakonom propisanih slučajeva, prihvaćati ovakvu tužbu na utvrđenje, jer je ovršni postupak okončan, pa ne postoji pravni interes za ovakvu tužbu na utvrđenje.“

Iz obrazloženja podnesene revizije vidljivo je da u razlozima važnosti tuženik ukazuje na počinjene bitne povrede, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava. Prema shvaćanju revizijskog suda isto ne predstavlja razloge važnosti postavljenih pitanja, niti revident ukazuje na eventualno drugačiju sudsku praksu glede postavljenih pitanja. Radi navedenog nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji meritorno odlučivalo. Stoga je valjalo reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.

Zagreb, 8. lipnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.